Događaji su se tih dana mijenjali iz dana u dan, kao na traci. U vrlo kratkom vremenu nestala je Jugoslavija. Ondak je dana 08.10.1991. Sabor jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Hrvatska je tada definitivno raskinula sve veze, proglasila da više ne priznaje nijedno tijelo bivše SFRJ i da ne priznaje njihove pravne akte. Hrvatska je postala država. Ono, ima predsjednika, ima i saborske zastupnike šćućurene u podrumu Naftaplinove zgrade, ima sve ono kaj država ima. Ima i vojsku koja se tih dana već debelo dokazivala na bojištima. Imala je i jedinice specijalne namjene stacionirane u Minhenu, njihov zadatak je bio raščišćavanje. Svega, ali prvenstveno gospodarstva.
Sve to nije HDZ-u značilo ništa. Kao što mu mnoge stvari drage ili prihvatljive građanima ne znače ništa. Bitna je njihova volja. Jebeš datum kad je raskinuta veza s Jugom, bitan je datum koji oni odrede.
Pa je slijedom te logike Dan državnosti, verzija HDZ je danas!
Dan u kojem je konstituiran Sabor, dan kad je Žarko Domljan izabran za predsjednika Sabora. Dan koji je HDZ uz pomoć svojih jezičnih škakljača prostate iznutra, izglasao državnim praznikom u čast svoje pobjede na parlamentarnim izborima. Meni je ovaj dan, 30.05. simpatičan samo zato jer se zna desit da bude dobro vrijeme pa se mogu otić negdje na livadu dobro napit uz roštilj, pa zalegnuti u debeli lad.
Dakle, danas slavimo konstituiranje Sabora. Slavi se na državnoj razini. A u što se Sabor pretvorio u tih trideset i šest godina, vidimo i sami. Ne trebam vam ja to govorit, svako od nas vidi. Svojim očima i iz svog kuta, naravno.
Prvi saziv
Doduše, i ona ekipa koja je bila u prvom sazivu Sabora, valja priznati, velikom većinom bila je sposobna jedino za ovce na livadi čuvat. Ali svi oni su imali jednu karakteristiku zajedničku.
Svi su bili siromašni, bili su pripadnici srednjeg sloja koji su žifčano grebali nogicama na startnoj crti, pred sam početak trke što vodi u bogatstvo, mast, krađu, bezobzir i moć, sve to zaogrnuto plaštom na kojem je narisan hrvatski grb i napisano velikim slovima Domoljublje.
Dakle, danas ne bih rekao slavimo, ali blagujemo, a to mi i nekak otmjenije zvuči, dan kad je osnovano preduzeće u kojem rade Hrvoje Zekanović, Boška Ban, Marin Miletić, konjski trgovci i sjecikese iz nacionalnih manjina i peronospore. Ima tu pripadnika zločinačke organizacije, kojima s druge strane sjede šepavi mravi. Sve u svemu cirkus. Danas obilježavamo osnivanje institucije koja je donijela hrpe nelgogičnih i glupih zaključaka. Na tisuće krivih odluka koje su išle na štetu građanima, napretku. Slavimo osnivanje institucije koja je znala stati uz lopove koji su samo nekoliko dana hapšeni poput lopova.
Hrvati su svojim postupcima bacili sjenu na svoj grb. Bacaju sjenu na Sunce Domovinskog rata, podčinjujući ga mračnim silama, a eto, jedan od svojih stupova samostalnosti i državnosti, pretvorili su u cirkus.
Kad smo kod toga, Talijani nemaju državni praznik na dan 01.09., na dan obilježavanja prve predstave Circo Moira Orfei. A njihov cirkus je puno bolji od našega, premda je naš je veći.
