Vruće je. Danima, čini mi se da ni ne postoji drugo osim vrućine. Vrijeme provodim svugdje, samo ne pred televizijom. Čak ni Hajduka nisam gledao, što bi u normalna vremena bilo nezamislivo, ali nemam tu pretplatu na taj nekakav HajdukTV. Sad omamljen vrelinom razmišljam, kako bi bilo da se pretplatim, pa platim, pa isti čas, bez odgledane i jedne minute, otkažem pretplatu? Možda ima ona kućica da te pitaju zašto odlaziš. Pa da napišem Jeba vam pas mater, minjajte ime iz časnog imena Hajduk u Pičkice. I da, jebem mater i toj Udruzi Naš Hajduk.
I dalje je vruće, nekako se nadam da je u mjestima u kojima jaja u moru kvase saborski zastupnici još više vruće, onako ko u paklu kojeg su zaslužili, da je more vrelo, pa da im se jaja kuvaju. A oni na ražnju.
Ne pratim ništa, zlobno se smijem činjenici da će one nekakve izbjeglice što begaju u nekakav gradić u Španjolskoj, a nalazi se u Maroku, morati rješavati Dube. Naša Dube. Naša duša i naš ponos. Dube Nacionale. Ube koja u životu ni pizdru zdene vode zaradila poštenim radom. Pa će naša profešurica ingleškog lengviđa stat s megafonom pred njih i zameketati: Maj nejm iz Dube. Aj em from Kroejša. Kroejša, Plenković, hev ju herd about dis man? Vat ju du hir? Ju mast go bek. Pa će se izbjeglice usrat od muke i poletit natrag od straha od tog verbalnog terora.
Vidio sam da je neki Poljak koji je svojevremeno ciplcugom došao u Međugorje iz Varšave, popizdija i bojom polio crnom bojom kipove Gospe koji su tamo posijani na svakom koraku. I polio i zapalio nekakav oltar. Sve to pred kamerama, pa su ga lako ufatili. Napisao je da je sve to prevara, da su te vidjelice varalice. To stalno pišem i ja. Ali ne farbam kipove. Svi se zgražaju. Zgraža se i gore spomenuti Andrej, ogorčen je i konsterniran. Konsternirani i razočarani su i razni politikanti kad su saznali da je Gospu učinio crnicom nekakav katolik, bivši hodočasnik čak. Kako bi bilo lijepo da je to napravio neki leftard. Ili Musliman. Onaj Miletić bi se pretvorio u hračak i bacio se na pljuvanje svega i svačega. A gospu crnicom učinio katolik. Hodočasnik. Onako zakuhanog mozga mislim se, pa cijela ta bajka napisana u Bibliji odvijala se tamo na Bliskom Istoku, sve je isto, samo se tada drugačije zvalo. A tamo tih črnih ima koliko ti srce oće. A Gospa bijela ki mlijeko, a Isus pari Bjorn Borg. Aj ti vjeruj u to. Svi crni a oni bijeli. A što ako je on bojom prikazao pravu boju lica Gospe?
Svašta ima u toj Bibliji. Pa je tako napisano, da je nekakav Ivan pred dvije tisuće sto godina kazivao:
not
U Međugorju nema žrtvenih volova, osim kad se povremeno pojavi neki baja iz hrvatskog hadezeta pa mu ulizice i sjecikese u čast zavrte vola. Jerbo znate onu Voli vol, za vola vol. Nema ni prodavača golubova, ali ima štandova sa nakitom, odjećom, lažnim ženskim torbama na kojima se kitnjasto kurče napisi tipa Dior, YSL. Ima hotela skupih da ti mozak stane. Ima plastičnih kipova svetaca, neki od njih svijetle, nekima idu suze kad ih nagneš. Ima ogromnih i raskošnih hramova u kojima se mole oni, koji kad se ne mole, jebu malu dječicu, Ima ogromnih viletina u vlasništvu onih koji tvrde da su vidjeli Gospu i da je viđaju svakog dana u isto vrijeme, kako je to rekao pokojni papa Franjo, ko da je Gospa poštarica i radi u poštanskom uredu. Ima restorana sa skupom spizom, ima i kurava koliko ti srce želi. D ahodočasnici mogu štogod bacit pod jaja. Da da ima kurvi, ne samo duševnih, nego i profesionalnih. Ima kamatara, ima mjenjačnica. Sodoma i Gomora. Nemoral.
Sve to je vidio taj Poljak. Vidio je sljepilo koje omogućava lopovima, sjecikesama, kriminalcima da se bogate prodajući opijum za narod. Religiju. Priče prežvakavane svakog dana, loše sklepane bajke koje služe samo jednoj stvari.
Njihovom osobnom bogaćenju. A tog Isusa kojeg spominje taj neki Ivan u tom nekakvom Evanđelju nema, da im opali nogom u guzičetinu.
