Ljubavlju nježnom, brinemo o njima, brinemo o njihovoj budućnosti.
Ali, rijetko tko voli svoje dijete poput saborskog zastupnika, nekada ministra, Gorana Marića.
Ljubav je njegova ogromna.
Ljubav je apstraktan pojam, ali kada bi se mogla izmjerit, mjerila bi se ljubav Gorana Marića prema svom sinu u stotinama tisuća EUR-a.
Goran Marić je tip pravog Hrvata.
Veliki je vjernik, donator crkve, veliki je Hrvat, pravi roditelj i suprug.
Što ga nije smetalo da se sa eskort damama pojavljuje na Todorićevom otoku.
Čovjek koji je hrabro stao pred nekakav štagalj na Kvarneru i rekao da je dosta da mu novinari i mediji razvlače obitelj.
I pobjegao u sigurno utočište koje mu pruža saborski imunitet.
Obitelji je nadijelio stotine tisuća EUR-a imovine, koju je zaradio sa plaćom od dva soma eura.
Da, on jako voli svoju obitelj.
A ne kao vi i ja!
Oženio je sina na raskošnoj svadbi u, zamislite koja slučajnost, Hypo centru (ove HDZ-ovdje kolike ne mogu bez Hypa da ih jebeš).
Pa kada se sinko već oženio, red je da se i skuči.
U stanu od 400.000 EUR-a. Jer mu sin mora negdje stanovat.
Svi mi moramo negdje stanovat. Mnogi od nas radi ovakvih lopova, sjecikesa, čiji je lopovluk i pokvarenost umotano u veliko hrvatstvo, odavno su otišli stanovat van zemlje.
I ostavili je ovakvim govnima.
Nek se jebu oni i njegova Hrvatska, koju su pokrali i naružnili.
Sve ovo je jako gadljivo.
Pun mi je kurac Hrvata, vjernika i domoljuba poput Gorana Marića.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Dok se sportski savezi obično bore za svaki euro kako bi osigurali pripreme svojim natjecateljima, Hrvatski judo savez (HJS) našao se u središtu nesvakidašnjeg...
Vozim gradom. Zaustavljam se na semaforu, na parkirnom mjestu tik do mene poprijeko parkiran policijski auto. Besprijekorno čist, Sigurnost i povjerenje, logo koji je...
Došlo je do malog predaha, praćenja zbivanja u gradovima i mjestima neizgovorljivih imena, neprekidnog zbrajanja mrtvih, nabrajanju ubijenih, a onda opet živih ajatolaha, mula...