Hrvatska je krojena po mjeri Josipa Đakića!

Susjed Ivan, umirovljenik, četrdeset godina staža. Po zanimanju VKV tokar. Penzija 2.913 kuna.

Supruga mu Slavica, po zanimanju krojačica, penzija joj 2.649 kuna.

Pet i pol tisuća kuna.

Sin Željko ne radi, otišla mu firma u vražju mater, žena mu ne radi, radila je nekoliko godina u Kamenskom, susjedima na crno krati hlače i prekraja stare haljine, imaju dvoje sitne dječice.

Da bi preživjeli, pomažu im baka Slavica i djeda Ivan.

Svi stanuju kod djede i bake, jer je podstanarstvo skupo.

Željko radi na crno kad god mu se pruži prilika, ali na žalost, zdravlje ga ne služi.

Dopunsko ne plaća, jer nema od čega.

Pa mu prijatelj i ja uplaćujemo dopunsko.

Koliko takvih obitelji poznajete?

Nije vrag da samo ja imam takve susjede i znance?

Sve je više Hrvata poput ove tužne obitelji.

Danas je susjed Ivan jako nervozan, jer je vidio na dnevniku da će se mijenjati datum Dana državnosti.

A nisu nigdje rekli, koliko će to utjecati na porast penzija.

Dvadeset posto? Ili možda trideset?

A možda konačno Željko i snaha dobiju posao, jer će sigurno biti bolje kada se promijeni datum obilježavanja Dana državnosti!

Dok ovo pišem, odzvanja mi pjevuckajući glas koji govori želim očuvati hrvatski način života.

Koji kurčevi način života? Pitajte ovu obitelj. Ili desetine tisuća ovakvih.

Tuga me neka obuzela danas.

Dobio sam danas popodne sliku. Rajebo me prijatelj. Slika i samo “Evo ti teme“

Glavina Josipa Đakića, velika ko koslata.

Na tikvanji napisane brojke.

Ukupno 41.000 kuna.

Toliko mjesečno košta državu Josip Đakić.

17 penzija gospođe Slavice.

14 penzija susjeda Ivana.

6 ukupnih penzija ovog bračnog para.

Prvo je bilo neizrecivo gađenje, pa onda gnjev, raspizdilo me maksimalno.

Kada sam počeo pisati, shvatio sam beznađe.

Tugu.

Tuga što ja, a kažu da sam vješt na riječima, nemam i ne mogu naći riječi kojima bih iskazao količinu gađenja i prezira koju osjećam prema njemu, ali i ljudima poput njega.

Tuga je što je cijeli državni sustav postavljen upravo po mjeri takvih kao što je on.

Hrvatska je talac.

Talac upravo takvih kao što je Jospi Đakić. Koji košta 41.000 kuna mjesečno!

Predsjednik HVIDRE. Saborski zastupnik, glavonja u HDZ-u.

Gologuzan pri ulasku u rat, danas bogat ko Krez.

Pa se sada javlja Kolinda Grabar Kitarović, poznata kao laka na obaraču kad treba ispalit budalaštinu i govori da je u ratu pobijedila vjera.

Silnik koji godinama terorizira narod. Junak u ratu, junak crnih kronika nakon rata.

Čovjek koji olako i danas poteže pištolj kada mu nešto nije po ćudi.

Njegova obitelj je skromnija, oni su se usredotočili samo na maltretiranje svog zavičaja.

Prilično učestalo prezime iz plemena Đakić gostuje u crnim kronikama.

Ma vraga gostuje, stanuje tamo. U crnim kronikama.

Predsjednik HVIDRE koja je odavno postala čudovište poput Lernejske HIDRE, stvorenja sa zmijskim tijelom i mnogo zmijskih glava, te otrovnim dahom.

Kojim truje sve što joj se približi, tko je ugrozi.

Gubernator Virovitice i šire.

Pater familias obitelji koja se ponaša poput obitelji Franje Tahija.

Junak crnih kronika.

I nema ga tko smijeniti.

Jer se boje. Nedavni pokušaj smjene Đakića, hrabri pokušaj bjelovarske HVIDRE, ugašen je.

Ali, siguran sam da je počelo.

Da ni izbliza nije gotovo. Bjelovarčani su odlučni da maknu Đakića.

Danas Hrvatska ima 1.350 braniteljskih udruga.

Sve one dobivaju nemala sredstva iz proračuna.

Poznajem dosta branitelja. Mirni i samozatajni ljudi. Neko od njih su već i zaboravili da su bili u ratu.

Mnogi od njih su dragovoljci, vratili su se životu, rade, preživljavaju.

Nepošteno je identificirati sve branitelje sa tipovima poput Đakić, Glogoški i slični.

Koji su u ratu postali bogataši.

Truli bogataši.

TKO JE JOSIP ĐAKIĆ?

Ne, da odmah kažem, ne bih želio biti ranjen poput mnogih, sačuvaj Bože, ali, sve ima svoje granice.

Država postoji samo da bi udovoljavala braniteljima i da bi slavila datume iz Domovinskog rat.

To što Škoro ustašizira Domovinski rat, izjednačujući Za Dom spremni i Domovinski rat, meni je shvatljivo.

Čovjek nije živio ovdje za vrijeme rata, pa ne zna.

Amerika je dovoljno daleko ako želiš biti na sigurnom, pa je dobio krivu predodžbu.

To što Kolinda govori da je u ratu pobijedila vjera, znači li to da je to bio vjerski rat?

Dugo su se lomila koplja o tome, da li se radilo o građanskom ratu ili naprosto o obrambenom ratu, premda je jasno da se radilo o čistoj obrani od agresije.

Pa se sada javlja Kolinda Grabar Kitarović, poznata kao laka na obaraču kad treba ispalit budalaštinu i govori da je u ratu pobijedila vjera.

Jebate, da nije bio ipak Kršćanski rat?

Možda branitelji nisu uopće branili Hrvatsku, nego Isusov grob?

Ima li nešto što mi ne znamo?

Možda Vitez čuvar Isusovog groba zna detaljnije?

Ili onaj mutavi mini starčić vanjskih poslova koji gleda u Predsjednicu, na način kako gladan čovjek gleda reš pečeno prasence?

Gdje li je samo HDZ-ovo vrelo iz kojeg izviru ovakvi likovi? Ovaj je garant imao istu učiteljicu hrvatskog kao i Krstičević!

Sabor je donio Zakon o braniteljima.

Znate li dragi Zagrepčani, koliko godišnje novaca izdvajate samo vi, za braniteljske udruge?

Koliko desetaka miliona kuna?

Citiram članak koji je pisan netom PRIJE usvajanja Zakona o braniteljima. Pa u članku piše:

Usporedbe radi, četiri su najveće braniteljske udruge na čijem se čelu nalaze Josip Đakić, Đuro Dečak, Tomislav Merčep i Zvonko Milas za rad svojih udruga od resornog Ministarstva na javnom natječaju 2014. godine zajedno dobile četiri milijuna kuna.

Po novome, Grad Zagreb će morati braniteljskim udrugama isplatiti između 22.500.000 i 75.000.000 kuna iz svog 7,5 milijardi kuna teškog proračuna.

Rijeka s proračunom od 950 milijuna kuna dobiva obvezu od 2,85 do 9,5 milijuna kuna. Split, čiji je proračun 869 milijuna kuna, udruge će podupirati s 2,6 do 8,69 milijuna kuna, a Osijek s proračunom od 487 milijuna kuna braniteljskim će udrugama morati davati od 1,46 do 4,87 milijuna.

Ako imate volje i želuca, pročitajte integralni tekst Zakona o hrvatskim braniteljima.

HRVATSKI SABOR

Dok ovo pišem, Škoro poznatim irnočnim osmijehom predlaže da se za Dan državnosti izabere datum kada su SDP-ovi zastupnici izašli iz Sabora, 25. lipnja 1991.

Čemu je on svjedočio gledajući CBS News u Americi.

I u tom jebenom SDP-u nema nikoga da mu odgovori promptno? Ma da ga u interesu mentalne higijene na javno pošalje u tri materine. Jer laže ko pas!

Nije sabornicu napustio SDP, nego dio srpskih zastupnika iz nekoliko stranaka. Od četiri dokumenta izglasanih tog dana, SDP je glasao za tri, a za četvrti je predložio vlastitu verziju, koja je odbačena. I Šeks potvrdio da je SDP »na liniji suvereniteta RH

Nema, jer je ovo šašava država koja i ne zaslužuje pametne stranke.

A i što će nam, jer imamo HVIDRU koja nam određuje kako ćemo živjeti.

VEZANI ČLANOVI