Postoje čudni gradovi.
Od kojih se, ljudima koji žive izvan njih koža ježi.
Zadar, koji se Boga mi svojski potrudio da izbije na ljestvici mjesta neugodnih za život ispred Splita, makar, valja pošteno priznati, Splićani se bogovski trude, ali Zadrani strahovito napreduju.
Na toj ljestvici mjesta neugodnih za život nema Virovitice.
Jer, Virovitica se takmiči izvan konkurencije.
Nipošto ne bi bilio korektno prema Zadranima, Splićanima uvrstit u tablicu i Viroviticu.
To bi bilo, ko da Real uvrstiš u našu nogoloptačku ljigu.
Taj grad je brlog u kojem caruje Kiro, a tamo su i Tolušić, Đakić, a i okolica je bogata biserima ljudskog morala.
Niskog.
Pa di ćeš ljepše?
Ulicama Virovitice voza se i krstari brzinom 15 km/h i čuveni Đakićev sin.
Ne smijemo nipošto zaboraviti predratnog harmonikaškog virtuoza za Užičko kolo, Đuru Dečka,
Kažu stariji Virovitičani da nikad nitko nije tako dobro i maestralno svirao Užičko kolo ko njihov Đura.
Za njega su čuli izvan dosega virovitičkih zadimljenih pajzla, tek kad je postao heroj iz afere Špegelj, koji je junački plakao pred istražiteljima, ne b i li mu se smanjila kazna.
No to je bilo u Jugoslaviji, plakanje pred murjom se ne računa.
Ako se računa, onda je to svakako samo plus.
Odskočna daska.
Pa su mu dali da organizira skupljanje novaca za nabavku naoružanja.
Skupljali Virovitičani, nakupilo se pola miliona maraka.
Kolika je to lova, dovoljno je reći da je godine di si bio? prosječna plaća bila samo 115 maraka.
Taman kad su skupili lovu, počele su se predavat kasarne, prepune oružja, oružje se dijelilo šakom i kapom.
Pa je lova koju je skupljo stručnjak za Užičko kolo netragom nestala.
Ishalpilo pola milijuna maraka.
Papala brkata maca.
Po zlu ga pamte i u Virovitičkoj tvornici šećera, (Bože moj, a kojeg se HDZ-ovca možete sjetiti po dobrom?), koju je razjebo, otpustio radnike, a dionice rasprodao.
Jer je bio u Upravnom odboru šećerane.
Ma bio je on i Upravnom odboru INE.
Jer se izuzetno razumije u gospodarstvo. U ekonomska i privredna kretanja.
Ko Marica u krivi kurac.
Kad vidim kakvi su kadrovi vodili značajne firme, nema druge nego reći, Hvala bogu to više nije naše.
Predratni gologuzan, koji je za pivo i stotku svirao kao jukebox po virovitičkim pajzlima, postao je poslijeratni bogataš.
Kaže mi Ivan F. iz Virovitice da je on počeo brojat lovu koju ima, odmah nakon rata, a još do polovice nije došao.
Naravno da je upravo takav lik idealan za bit predsjednik Zajednice udruga hrvatskih ratnih veterana.
Znam, grad ne čini nekoliko ljudi, ali, valja priznati, svi oni su desetljećima apsolutni pobjednici na svim mogućim izborima.
Jer Virovitičani misle isto.
Feudalno je to imanje kojim upravljaju HDZ-ovi baruni, ni pišat ne smiješ ako ti oni to ne dopuste.
Sve, ali baš sve je u funkciji tih moćnika.
Do zadnjeg detalja.
I policija i sudstvo i općinski štakori.
Sva ta klatež, a u Virovitci se radi o klateži, su u funkciji komfora guzica virovitičkih tajkuna.
Nađu čovjeka kojeg su optužili bez dokazam za tešku krađu, obješenog o drvo.
Policiji nije ništa sumnjivo.
Pa ga ekspresno zakopaju bez obdukcije.
A čovjek, ako je krao, ako je, a radi se o pustim milonima, morala je barem primjetiti nejgova šefovica.
Koja je žena gradonačelnika Kire, pravomoćnog oslobođenika za djela koja se inače sude deset godina tvrde prdekane.
Ako nemaš plavu iskaznicu.
A on je ima.
Sa malim brojem.
Evo, sjedne frajer u auto. Pijan da nemre hodat.
Pa naravno, ako ne možeš hodat, da ćeš se vozit.
Logično je.
Pa opali autom u biciklista, koji ostane ležati u jarku.
Mrtav.
Kvalitetno ga je drapio, da je ovaj odma promijenio agregatno stanje.
Nema potrebe za hitnom, ma ni za zaustavljanjem.
Jer kad on udari, nema ti više majci veselit se životu.
Zašto bi se zaustavljao?
Onda je vidio da mu je taj frajer oštetio auto, pa se vratio na mjesto nesreće.
Ovaj još leži. Ko mrtav. Jer je mrtav, već pomalo ladan.
A pijani dilber sklanja tragove nesreće.
Pa dođe doma, onako pijan, pa skuži da nije baš sve počistio.
Pa se vrati opet.
Ovaj je još uvijek mrtav u jarku. Ne miče se. Mrtav, sad već skroz ladan.
Pa opet sve počisti.
Policiji ne javlja.
Što će javljat, kad mu ionako niko ništa ne može?
Pa lijepo zaspe. Mirnim snom pravednika.
Onda su ga ipak nekako pronašli, valjda zabunom.
Pa sitne neugodnosti, ispitivanje, suđenje, da bi na kraju pobijedila pravda.
Virovitička.
Oslobode ga na sudu, jer nije kriv.
Ni što je ubio čovjeka, ni što se vraćo sklanjat tragove dva put, ni što nije prijavio ni hitnoj ni policiji.
A kao olakotna okolnost valjda mu je uzeto to što je bio pijan, pa nije mogo hodat.
Ej, pa Virovitica je to!
[wdps id=”13″]