Internetom kruže različite verzije „Pisma druga Tita“ koje svake godine uskrsne u vrijeme njegovog rođendana.
Pismo je univerzalno, u njemu „drug Tito“ piše narodima i narodnostima Bivše.
Nabraja činjenice koje se danas spominju u negativnom kontekstu uz njegovo ime, ali odmah lukavo, kao pravi Zagorac, odgovara na te tvrdnje.
„Pismo druga Tita“ donosim u prilogu, pa ga možete pročitati.
Sve tvrdnje koje iznosi, ja podržavam, međutim, mene s dojmila jedna rečenica:
„Kao smeta vam što nije mogao napredovati ko nije bio član partije! Pa majku vam vašu, ko sad napreduje u tim vašim državama? Da nisu možda nezavisni intelektualci!?“
Stanimo ovdje.
Pročitao sam je dvadesetak puta, premda sam je razumio od prve. Čitao sam to pismo za vrijeme gubljenja vremena, jučer poslije podne, gledajući prijenos sabora HDZ-a.
Priznajem, tajming je bio posve promašen.
Čitam pismo, a u ušima odzvanjaju izjave, ljigavo parolaštvo, govornici se uvlače u guzicu Velikom, uvlakači se redaju na pozornici kao po tekućoj traci.
Namjerno kažem pozornici, jer je to bio čisti igrokaz, predstava Kazališta lutaka, koja se eto, nije mogla održati u samom kazalištu, zbog vrlo velikog odaziva cenjenog publikuma.
Pa se održala u sjeni Agrokora.
Agrokorovog tornja, čija se sjena debelo nadvila nad cenjeni publikum, koji ozaren od ponosa i sreće nije i primijetio debelu sjenku nad njima.
Bilo je tu Hvaljen Isus i Marija, isticanja hrvatstva, podrške dragovoljcima, dijaspori, peronospori, domoljublja, ljubljenja Bosne i Hercegovine, toliko ljigavog da je u pola te sluzavog događaja predstavnik BiH Dragan Čović, jednostavno morao otići.
Imao je pametnijeg posla.
Čovjek je na putu, pa nije zgodno da hoda u odelcetu sav slinav i zapljuvan od sile količine ljigavosti koja se tamo šmrkovima prolijevala.
[stextbox id=’alert’ color=’f7f5f5′ bgcolor=’1e94e8′ cbgcolor=’1e94e8′ bgcolorto=’1e94e8′ cbgcolorto=’f50a41′]Govornici su se takmičili tko će se bolje i prije uvući u dupe Velikom vođi, strahovito me to asociralo na slike Kim Jong Una, na kojima on redovito nešto tumači, a grupa pingvina u oficirskim uniformama marljivo zapisuje, pazeći da ne bi propustili koju umoserinu Velikog vođe.
Ali, postoje i časne iznimke, koje u ipak pokazale da imaju muda, doduše, ne velika, ali ipak muda.
Pa su ih malkice pokazali. Bio je to samo „Flashing in public“.[/stextbox]
Rasporak na hlačama za vrijeme govora otvorili su i Davor Stier, davno upokojeni Drago Krpina i onaj koji djeluje da je vječito pijan, Miro Kovač. I pokazali ono malo sramote što nose u gačama.
Oni se nisu uvlačili Velikom vođi, dapače, vrlo zakučastim izrazima pokazali su da se baš i ne slažu sa svime.
Sve bih ja to podržao, kada ne bih znao da su to samo vukovi u janjećoj koži. Kojima pristojan čovjek, naprosto ne vjeruje.
Ni Julije Cezar im ne bi vjerovao, nego bi ih odjebao riječima „Timeo Danaos et dona ferentes“
Kiklu je podigla i Ivana Maletić, samo na trenutak, onako damski, sramežljivo, pa pokazala da i ona ima jajca.
Vezani članak: Sabor HDZ-a u sjeni Agrokorovog tornja
Još jedan govornik, beskrajno ljigavog govora, nije se uvlačio Plenkoviću.
Taj se baja uvlačio sam sebi.
U dupe. Sam sebi!
Ljigavo i nepismeno. Čovjek naprosto ne zna hrvatski jezik, premda bi žile rezao za Hrvatsku. Domoljublje pršti iz njega, ko sukrvica iz gnojnog čira.
Ne, prevarili ste se, nije Bačić.
Počeo je sa „Ovo malo je zapovijedalo četvrtom gardijskom brigadom.”
Blesavo se cerakajući nekakvom valjda internom štosu. Što je naravno izazvalo ovacije raspomamljenih domoljuba.
Cijeli njegov govor odiše samoljubljem, samopromocijom. Čovjek svršava dok sluša svoju dikciju i impresivno bogatstvo vokabulara.
Dovoljno bezobrazan, onako priprost i oprostite, vidljivo manjkavo školovan, jebati cijelu naciju tvrdnjom da je F16 super moćan stroj, jer se eto, on u njemu provozao.
I bilo mu je lijepo.
Mi svi znamo da je taj F16 uistinu monstrum od aviona, jedino je taj samopromotivac lukavo, poput konjskog trgovca na sajmu u Benkovcu, prešutio činjenicu da se vozio u savršeno održavanom F16 američkog zrakoplovstva, starom tri godine, a on je eto kupio izraubane izraelske avione stare trideset godina.
Čiji urlik motora će se za dvije godine razlijegati nad kninskom tvrđavom. Pa će odma na servis.
Kupljeni su avioni sa bezbroj sati borbenog naleta. Avioni koji su rešetani od svih mogućih protuavionskih baterija okolnih zemalja. Avioni koji su u niskom letu usisavali ogromne količine pustinjskog pijeska, koji im je sačmario i slabio strukturu materijala.
Kada su stručnjaci pitali Izraelce koliko sati borbenog djelovanja avioni imaju, Izraelci, koji bi i Boga prevarili, jer to im je naprosto u genima, „Nisu znali odgovoriti“.
Moš mislit. Našli su dudeke koji eto, imaju pare, ali pameti ne imaju.
Imati će stare, ali ganc nove avione, ali neće imati lijekove za djecu. Ko ih jebe, nek idu u Irsku.
Kad bedaci imaju para, kramari trguju
Dok sam tako slušao „ovo malo zapovjedalo“, iznova sam iščitavao „Pismo druga Tita“, neprekidno se vračajući na onaj dio
„Kao smeta vam što nije mogao napredovati ko nije bio član partije! Pa majku vam vašu, ko sad napreduje u tim vašim državama? Da nisu možda nezavisni intelektualci!?“
Bolno je, bolno pogađa ravno u srce.
U mozak…
Takvim zavisnim neintelektualcima Hrvatska je uistinu mati, a nama samo zla maćeha.
Otkopčan šlic u sjeni Agrokorovog tornja
Možda Vas zanima
KATEGORIJE