Kampanja za predsjednika/cu SDP se zakuhava.
Nekako mi se čini da su zadnjih dana, od pravog početka kampanje, rukavice navučene. Do kada, niko živ ne zna…
Krenulo su u utrku na sto metara, sa startne linije 0/100, Čičak, Kolarić, Maras, Nesvanulica (abecedno) i startne linije 60/100, Hrestak.
Sve one aktivnosti koje su prethodile početku kampanje, prvenstveno se odnosi na „fino štelanje glasačkih popisa“ obavljene su davno prije.
Tek kada je lista „fino poštealana“ pušten je signal Glavnom odboru da može raspisati izbore.
Prljavu igru oko Baukovog mandata ne bih spominjao.
Sve je rečeno!
Bilo je tu teških optužbi, od kojih se mogu podvesti pod kazneno djelo, neovlašten pristup osobnim podacima, novinama su dostavljani dokumenti kojima se tvrdi da je jedan od kandidata zlouporabio partijsku kasicu prasicu.
Jedan kandidat je poput pravog Zagorca, u skoro svakoj izjavi govorio „sve bum vas tužil“, premda nije Zagorec.
I sada su se smirili.
[stextbox id=’alert’ bgcolor=’e32929′ bgcolorto=’e32929′]Formirani su stožeri, pa kandidatske čerge kruže Zagrebom.
Predstavljaju se programi.
Koje niko ne čita.
A jedan dio članova koji nema razvijenu kulturu čitanja, ili drugačije rečeno, ima razvijenu nekulturu nečitanja,
Pisanje programa je pišanje u vjetar.
Gubitak vremena.
Jer, ionako će se glasati po šalabahterima, za one koji su kandidati za predsjedništvo, odbore, a podržavaju kandidata za koje se navija.[/stextbox] Danas sam čuo u emisiji NU2, da Aleksandri Kolarić nisu htjeli dozvoliti korištenje ni jednog od mnogobrojnih prostora diljem grada, za predstavljanje programa.
Kao kandidatkinji za predsjednicu SDP-a grada Zagreba.
Šta ona ima tu sraćkat po prostorima esdepeja, pa nije to njezino.
Nije joj ćaća kupijo te prostore, da ona može po njima tamo predstavljati svoj program.
Pa je uzela neki prostor, koji naravno mora platiti.
Posve sigurno, takve probleme nema, “nefavorizirani“, državotvorni, kandidat za predsjednika zagrebačkih crvenokožaca, onaj koji starta sa 60/100, drug nam Denis.
Drug Denis, posve legalno, dapače, vrlo legalno, u društvu velikog broja vrlo važnih partijskih dužnosnika Zagreba, krstari Zagrebačkim partijskim prostorima i predstavlja program.
Za džaba. režije za te prostore plaćaju i ostali kandidati.
On predstavlja. Drug Denis ima predstavu.
U kojoj on najmanje glumi.
Tako je neki dan SMS om odaslana poruka gospodina Hrestaka, ovaj puta nije bila rođendanska čestitka.
Poziv na predstavljanje programa, u prostorima SDP-a. Naravno!

Što bi se on zamarao iznajmljivanjem prostora. Nije do novca, više puta je izjavio da novac nije bitan. Njemu.
To što traži milju i pol kuna odštete od firme, to se naravno, ne računa.
Tako je neki dan, prema opisu kojega sam danas dobio mailom, lik i djelo gospodina Denisa, hvalila svima omiljena i draga Tamara Čubretović.
Koja je tamo pričala, isticala svoju žestoku borbu u gradskoj skupštini protiv svima omrznutog Bandića.
Svaki njegov prijedlog ona odjebe po kratkom postupku.
Ustane i kaže „Prigovor“ poput druga Luleta iz filma“ Maršal“. Rješenja ne nudi, ali je vječito protiv.
Jebi ga, nema koncepciju, ali zato ima kontracepciju.
Ne zna što hoće, ali zna što neće. Njezino polusatno izlaganje po sistemu “hvalite me usta moja“ slušalo se sa dosadom, bilo je oko trideset ljudi, na rubu sna. U žaru izlaganja zaboravila je istaknuti dvije stvari.
Prva je, navesti koja to njezina inicijativa (ako ih je bilo), kao protuprijedlog omrznutom Milanu prošla na glasanju u GS.
Drugo, drugarica Tamara, koja se tako žestoko opire svim prijedlozima  Milana Bandića, propustila je istaknuti da je direktorica na ZV, kojim, osim direktorice upravlja skupština društva u sastavu:
Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba,
Olivera Majić, zamjenica gradonačelnika,
Jelena Pavičić Vukićević, zamjenica gradonačelnika.
Svi iz stranke Bandić Milan 365, koja vjerojatno nema veze sa onim Milanom Bandićem protiv kojega se ona tako žestoko bori. Jebiga, valjda su imenjaci.
Dakle, narodski rečeno, drugarica Tamara „sere di jede“. Za plaću od petnaestak soma kuna, plus minimum pet soma u skupštini.
A Bandić joj redovito plaća plaću, da bi ga ona prcala gdje stigne.
Moš mislit!

A uspavani sedamdeset i pet godišnji članovi Črnomerca to lijepo puše. I već znaju da će glasati za nju, jer je ona tako lijepo iskrena i veliki je borac protiv Milana Bandića.
Pričala je i neka drugarica Manda iz Botinca, o kojoj su napisali takve stvari da me sram prenesti. Ukratko, nije vrijedno spomena.
Udio u diskusiji uzela je i Danijela Pustahija, nadrkana i bahata kao uvijek, priča s visokoga, jer ipak je ona žena sa budućnošću. Ko zna, možda jednog dana završi i u Saboru.
Ako bi se zajebavali.
Svi ovi nevažni likovi, koji realno ne bi mogli voditi ni trafiku, spomenuti su samo da se popuni vrijeme od sat i pol, koliko je trajala predstava na kojoj se predstavljao Denis Hrestak.
Koji je rekao nekoliko rečenica.
Gospođa koja mi je poslala podatke i opis, tvrdi da nije bila opredijeljena ni za jednog kandidata, ali sada zna za koga neće. Kaže da je taj gospodin Denis čovjek vrlo skučenih komunikacijskih sposobnosti.
Piše mi da ju je strah pomisliti kako bi izgledao intervju gospodina Denisa na televiziji sa Bagom ili Ladišićem, koji bi ga pojeli k’o trešnju.
A košticu ispljunuli.
Već sam to čuo nekoliko puta, ali nisam vjerovao.
Uistinu bih htio vidjeti to u živo. Zadnji puta sam propustio imati čast, jer je odustao na sučeljavanju na televiziji.
Valjda će se ukazati.
Piše mi također, u tom mailu, da je gospodin Denis čovjek izuzetno dobrog srca i široke duše. Pa je u APIS, za vrijeme svog mandata doveo Omera Eškića, Michaela legessea, Nikolu Peruničića, predsjednika foruma mladih GO SDP Zagreba , Ilianu Raškaj, Željku Kruc.
Koji ga jako dobro poznaju. Ne znam, ja te ljude ne poznajem, samo sam kopirao njihova imena u tekst.
Sa njima je drug favorit Denis vrlo blisko surađivao par godina, družio se.
Bit je svega u ovome, da svi oni, do jednoga, na izborima u Zagrebu, podržavaju Aleksandru Kolarić.
Čudno je to, zar ne?
Ili ipak nije?