Jučer je dobar dio Hrvata, dok je sjetio i gledao utakmicu, zaradio nekakvu lovicu.
A da nisu znali.
Jučer je, kako je to proročanski davno napisao Ivan Mažuranić
„Podiže se četa mala…
…Malena je, ali hrabra“
Izašla na megdan ratnicima iz daleke Nigerije.
U teškoj, ali zato ružnoj utakmici potukli su Nigerijske ratnike koji su ostali ležati na terenu.
Pobijedili su ih premoćno.
Iz autogola i penala.
Nije mi ovdje baš do nogometnih analiza, više volim analizirati riječi i djela, pa se ne bih brukao trućkanjem o nogometu.
Poslije utakmice, pričalo se svašta. Po televizijskim studijima, ulicama, kafićima, trgovima gdje su ozbiljni ljudi sa nabijenim vaterpolskim kapicama na tikvama, naočalama se nekakvim rupama, kroz koje ništa ne vide, na kojima se koči šahovnica, mahali plastičnim čašama piva.
Velika većina od njih u svojim prognozama odjebala i Ruse i Putina, koji su se godinama zajebavali sa gradnjom stadiona, kako bi se odigralo svjetsko prvenstvo, ali eto, džaba. Putine, džaba si krečio.
Prvenstvo se ne treba više igrati, mi smo prvaci, najbolji na svijetu.
Sada vi koji čitate, pizdite, što ja tu sa da zajebavam, a spominjem da ste zaradili nekakvu lovicu.
Pa vas držim u neizvjesnosti.
Svima je jučer Hrvatska bila majka.
Mila majčica.
Velika ljubav prema majci pokazivala se na čudne načine. Automobili sa onim kurtonima crveno bijelim, naravno, na haubama, na retrovizorima, inače normalne stare dame, dostojanstveno su hodale sa crvenobijelim cilindrima na tikvama, dežurne dopičnjakinje sa Špice zamijenile su one elegantne podrapane traperice iz koji se vide dobro kvarcana bedra, „kockastim“ majicama koje jedva pokrivaju ono malo sramote što ko fol skrivaju među nogama.
Branitelji su uz uobičajeno pivo i janjetinu napeto pratili utakmicu, za koju su se oni borili, jer da nije bilo njih, ne bi bilo ičega, grčevito stežući u rukama stotinjak tiketa iz obližnje klade.
Da nije bilo njih, ne bi bilo ničega.
Pa koji se kurac onda ne zovu stvoritelji, a ne branitelji? Ionako zemlja izgleda kao da su je oni stvorili.
Kopači po kontejnerima, sa kockastim kapama na glavama, bahato i oholo skupljali su otpatke bačene u kontejner samo iz vrećica sa reklamnim kvadratičastim uzorkom.
Da, pitam se, smije li se uopće smeće u kontejnere ubacivati upakirano u vrećicama sa kvadratičastim uzorkom?
Smije, ako te ne vide!
Svi ti zaradili su sinoć nekoliko eura.
A da nisu znali.
Četa Mala, hrabra, ali srcu draga, pod komandom harambaše Vrbanovića igrala je za „branitelje i ljude koji preživljavaju u Hrvatskoj“. Igralis u dakle za sve. Jer, oni koji nisu branitelji, jedva preživljavaju u Hrvatskoj.
Tako su jučer naši junaci, Luka Modrić i Dejan Lovren, igrali za većinu od nas. Za svoju majku Hrvatsku.
A rođenu mater bi prevarili za jedan eur.
Dokazano!
A jučerašnjom pobjedom već su osvojili sedam miliona eurića. A branitelja skoro milion, preživljavača dva miliona, dakle nije puno, ali dva i pol eura bi moglo kapnut svakome od nas.
Ako branitelji ne odluče da sve ide njima.
Baš kao što su uzeli ime najljepšeg trga u Pitomači ovih dana. Jebe se njima što o tome misli narod i oni koji su lovu dali za uređenje trga.
Imali smo svakakvih selektora u svakakvim sportovima.
Pa je jedna budaletina vodila rukometnu reprezentaciju i opalila “Nisam vjerovao u čudo, ali sam željan pobijediti u svakom susretu. No, moram reći ono što osjećam, ovo je čudo iz Međugorja. Zahvaljujem svom prijatelju Isusu i njegovom prijatelju Zlatku, i neka mi oprosti moju slabu vjeru”.
Toj budaletini se to učinilo nekako preslabo, jer je samo ovlaš spomenuo svog frenda Isusa, sa kojim valjda cuga po kafićima i priča o guzatim pičkama, pa je prosrao u nastavku “Ne znam. Ne znam ni s kime igramo u polufinalu, ali ćemo se dobro pripremiti, i ne treba se kladiti protiv Isusa i gospe Međugorske, nikada”. Čime je pokazao da je na strani hrvatskih branitelja, nikako onih koji preživljavaju u Hrvatskoj, jer je braniteljima dao informaciju na koga da se klade.
Fudbaleri su eto, ipak pošteniji, naučio ih tata Zdravko.
Kriterij im je nekako ujednačeniji.
Pa je jedan trotl koji je sito bio selektor vodio cijelu reprezentaciju na duhovne pripreme u Međugorje.
Čak je važno izjavio da će samo „lagano trenirati“, znači zajebavati se, a ostalo vrijeme će provesti u molitvi i kupovini plastičnih svjetlećih kipova gospe, a navečer će se opuštati uz cajke po lokalnim birtijama.
U Međugorju je toliko dobra nogometna atmosfera, da je Zdravko Mamić još uvijek tamo. Kada smo kod Zdravka, jel on to samo promijenio državljanstvo u bosansko ili je postao i musliman? Oće li ga sunetit?
Dakle, reprezentacija je jučer iz autogola i penala osvojila sedam miliona kuna.
U teškoj ali zato ružnoj utakmici, ponavljam, jer ste se od svega ovoga pogubili, isto kao i ja.
Nakon utakmice selektor Dalić, sa frizuricom vrbanovićkom, izjavio je da su igrali za branitelje i one koji preživljavaju u Hrvatskoj.
Danas očekujemo, premda je nedjelja, da se pojavi Vrbavnović ili Brandon i objavi naciji kada će nam lova sjesti na račun.
Jedino me strah, da ta lova ne skrene negdje, ipak je tamo Ivo Sanader i pola hrvatskog sabora, onaj adezejov dio.
O trošku sviju nas.
