Utakmica samo što nije počela. U dalekom Kaliningradu. Prekrasnom gradu sa obnovljenim gotičkim fasadama zgrada, mirnom, starom njemačkom Konigsbergu.

Preplavili su ga veseli hrvatski navijači.

Rijeke kombija hrvatskih registracija slijevale su se ovih dana u grad. Tisuću i pol kilometra drnadanja u kombiju, da bi se bilo na utakmici.

Mjesecima su štedjeli, za ulaznice, za put, za hektolitre piva.

Još samo da nabiju protivnika. Gdje bi bilo kraja sreći.

Nekada sam i ja išao na utakmice svjetskih i Europskih prvenstava, kada su se odigravala u Europi. Pa u potpunosti razumijem to uzbuđenje, slast iščekivanja utakmice.

Sada sjedim pred televizorom, kokice, gemišti su tu.

I to je to. Kao da igra neki film B produkcije, sa Stevenom Segalom.

Nekak nisam više tako uzbuđen. Nema više kod mene onog žara, uzbuđenja, znojnih dlanova pred utakmicu.

Naime, ja već dugo reprezentaciju ne doživljavam kao ekipu koja mene predstavlja u borbi na život i smrt.

Ne znam kada je to počelo.

Oduvijek smo imali u nogometu lopovske suce, koji su bili unatoč tome, institucija, creme de la creme ovoga društva. Valjda sa time.

Pa smo imali nogometne moćnike, više-manje čobane, i to najneotesanije čobane.
Sjetite se samo Vlade Zeca iz Kamen Ingrada.

To što se kriminal, prevara, pohlepa nastanila u klubovima, meni je još i shvatljivo.

Takav smo narod, kokošari pokušavaju ušićariti što god mogu i gdje mogu.

Uvijek na uštrb sitne raje.

Ali, to što su Hrvati dopustili da im reprezentacija postane, po mojim mjerilima moralno ruglo, neoprostivo je.

Što je postala igračka u rukama Zdravka Mamića i njegovih lopovskih jarana, sramota je.

A ponosni Hrvati gledaju. I oblače „kockaste dresove“, pijano ponavljaju pjesmuljke trubadura Maksovih mesara.

Pustimo sada sitne duše i obične kokošare, Luku Modrića i Dejana Lovrena, za koje sam uvjeren da su prvo dali pošten iskaz, ali kada im je detaljno ispričano što bi im se moglo dogoditi, shvatili su da je puno lakše ne sjetiti se svega toga.

Oni su nebitni, posve nebitni.

Današnju reprezentaciju vode kriminalci.

Davor Brandon Šuker, koji je u avionu nekakvoj babi ukrao zlatnike.

Damir Vrbanović, osuđen nepravomoćno na tri i pol godine zatvora, a tek ga čekaju prava suđenja, ovo mu više dođe kao zagrijavanje. Da li se itko sjeća one situacije pred desetak godina kada ga je murja na nekom aerodromu zveknula, jer je ukto razglednice u trafici na aerodromu.

Ej, počeo je kao kokošar, a vidi ga danas.

Svaka čast, napredovao je.

Zdravko Sančo Mamić ponosni Bosanac, koji upravlja reprezentacijom druge držve, iste one koja ga je odlučila ukloniti iz društva na šest i pol godina.

Jer on ne vjeruje hrvatskim sucima. On vjeruje Širiću i ostalim lopovima iz nogometno sudačke organizacije, od njih nije bježao, dapače poticao ih je.

Ovi koji bi ga strpali na guženje u bajbokanu, nekako ne vjeruje.

Na tribinama brojni zastupnici HDZ-a, poput onoga Franje Lizača Lucića iz Atene.

Koliko ih je tamo? Ne zna se i ne smije se znati.

Jučer se zahtjevu oporbe u Saboru da se specificiraju imena onih koji su išli na utakmicu o trošku HNS-a, tome oštro suprotstavio drugi besprizornik, isto prezimena Šuker. Ma poštenjačina, oličenje HDZ ovog lopova.

Ogledni primjerak.

Jebate, kad se zoveš Šuker, onda si mućak.

Čitam da je HGK, antipatična ustanova, koja se financira prisilnim haračem, nametnutim poduzećima koja stenju pod njihovim nametima, čak organizirala seminar u Kaliningradu, baš ovih dana.

Pa će ta bagra sa putnim nalozima, o vašem i mom trošku sada gledati utakmicu.

U Kaliningradu.

Sudionici seminara u Kaliningradu su nepoznati, naravno. Zanima me da li je tamo i izvjesni gospodin Vidović?

Ne znam, možda i nije.

[stextbox id=’alert’ bgcolor=’f5eded’ bgcolorto=’65d4eb’]I tako, uz one jadnike, iz kombija, koji su štedjeli cijelu godinu, posuđivali lovu za ić na utakmicu, ikojima je današnja utakmica vrhunac godine, nekima i života, tamo sjedi bulumenta lopina i totalno gadljivih likova, čije se blizine pristojan čovjek stidi i gade mu se.[/stextbox]

I tako je taj klatež meni ukrao reprezentaciju, koju ionako dugo posprdno nazivaju Prčija

Svi sjede u VIP ložama, jer oni su ipak važno govno.

I svi se guraju guzicama u stolicama, ne bi li bili bliže glavnoj zvijezdi VIP lože, Ćaći…

I ta je bagra uspjela. Ukrala mi je reprezentaciju. Bespovratno, jer taj šljam, kada nešto zgrabi, ne popušta. Nikada!

E, draga moja gospodo iz počasne lože, da Bog da Vam padala kiša cijelu utakmicu.

Bar to vam želim.

Ma želim ja još, ali ne smijem kazati…