Duga je, ali zato vrlo interesantna priča o recimo, sanaciji Studentskog centra.
Prvu sanaciju bih preskočio, jer uistinu ima toga puno.
Dakle pred sedam godina započeta je druga sanacija, a kad se rade sanacije, prvo se napravi sistematizacija u reorganizacija.
Petljalo se s time dosta dugo, skoro godinu dana, jerbo SC i nije maleno poduzeće, ima ih oko devet stotina.
Radnicima je davana informacija kako cveta cveće u njihovo preduzeće, zaduženja su sve manja, a pred vratima su bile i Studentske igre, pa će se Braća Radić i Cvjetno obnoviti za potrebe igara.
Bilo je to nekako u vrijeme kada su Hrvati bili građevine, a cijlu igru je vodio crni i mračni Karamarko.
Osnovna briga svake vlade u Hrvata je samo jedna.
Kako što više sjebat stvar, kako dovest što više svojih panjina i budalaša, konjina i lopina na čelo državnih firmi, pa preko njih izvlačiti lovu. Kako za stranku, tako i za tebe. Princip je isti i kod lijevih i kod desnih.
Poznati su mi slučajevi, nemali broj, da su na rukovodeća mjesta državnih firmi postavljani takvi debili i debilke da naprosto ne vjeruješ da su vlade željele učiniti nešto dobro. I lijeve i desne.
Ko da su se, negdje skriveni u birtijama cerekali i zajebavali, kladili ko će više zajebat.
No sada srećom imamo Plenkijevu vladu koja će sve to potaracat. Što nisu ove konjine prije njih.
Onda se dosjetio erudit i povjesničar, Tomislav Karamarko, pa je smijenio sanacijskog upravitelja, nakon što su svi domovi obnovljeni, pa je na gotovo i sređeno stanje u Studentskom centru u ZAGREBU, Hrvatska instaliro Mirka Bošnjaka iz Središnje Bosne, trenutno sa stanom u Zagrebu, na Peščenici, a kojem je hobi uvlačenje lokalnim HDZ-ovcima Peščenice.
Bošnjak je imenovan naravno zbog toga što u Zagrebu nema takvih kvalitetnih kadrova, pa se posegnulo u poznati srednjobosanski bazen kadrova, koji je uz Hercegovinu glavni rasadnik managera državnojasličarskih firmi u Hrvatskoj. A i kad zagusti, samo pređu preko granične crte i kažu zovem se van.
Gospodin, a HDZ-ovac, Bošnjak do imenovanja bio je pomoćnik sanacijskog upravitelja za prehranu, sektor koji je postavljao neviđene rekorde u stvaranju gubitaka u SC. Dakle, imenovan je šampion.
Taj je prehrambeni Messi imenovan, pazi sad, jer je prijašnji upravitelj napravio velike gubitke, u kojima je apsolutno najviše sudjelovao upravo taj Prehrambeni Messi.
Upravo to imenovanje potvrđuje moju tvrdnju kako su vlade činile sve da razjebu i zajebu stvar. Iz petnih žila.
Ovako sposoban čovjek, još k tome HDZ-ovac, naravno da ne može biti sam. Kakav si ti upravitelj ako nemaš bar nekog pomoćnika?
Pa je zaposlio Maria Župana, na mjesto nekakvog savjetnika za studentski standard, a tog mjesta uopće nije bilo u sistematizaciji.
Sad već imamo ravnatelja i savjetnika bez radnog mjesta, ali naravno s plaćom. A pametan čovjek savjeta ne treba, a budala ga ne sluša.
Da me gospodin, a HDZ ovac Bošnjak ne bi razočarao, a i vas dragi čitatelji, moram odma napomenuti da je i gospodin savjetnik za nešto, isto tako član naravno HDZ-a, naravno s Peščenice. Prezime mu odaje i porijeklo.
Realno, od početka se znalo da su i taj Bošnjak, kao ravnatelj, a i taj Župan kao savjetnik potpuno besposleni, da u studentskom centru samo čekaju plaću.
Jer o svemu u Centru je odlučivao i još uvijek odlučuje naš dragi Andrija Mikulić, čovjek s mnogo talenata, koji se u sve razumije. Čovjek kojem je dan prekratak. Član je svega i svačega. Bio je dugo godina inspektor u ministarstvu, a javno je bio prozivan u Saboru da vodi nekakvu sumnjivu rudarsku ekipu.
Osim inspektoriranja, vođenja sumnjive rudarske ekipe, osim članstva svega i svačega, osim presjedanja Povjerenstvom Vlade RH za suzbijanje sive ekonomije, rečeni je Andrija, vrijedni čovjek i poštenjak, još rukovodio, onako, za dušu i Pružnim građevinama i Studentskim centrom.
Sve valjda onako iz ideala, bez financijskih interesa?
Pa je tako svakodnevno visio u birtiji Studentskog centra, nakrcavo se do pucanja, trpao u sebe kolače, oblizivao umackane prste, a i skromno je svaki puta ponio punu vrećicu kolača kući, jerbo mu, kao što se sada zna, supruga radi, pa nemre peći kolače za Andriju koji voli imati prste u slatkom. Nisam napisao dosada, mislim, Andrija u džepu od hlača ima zmiju, koja se omotala oko novčanika, pa nikako ne može platiti račun.
A možda računi niti nisu bili na stolu, nisu ni bili izdani?
A to je razlog zbog kojeg Andrijini inspektori krvoločno zatvaraju birtije i drapaju masne kazne. Uglavnom, Andrija svoje svakodnevne konzumacije i nošenja kući nije plaćao. Nije puno, ali je kokošarski.
Onda se, prstiju umočenim u slatko, dosjetio pa je imenovao novo Sanacijsko vijeće, a koga ćeš staviti na čelo tog vijeća ako nećeš svog kuma Krasića. U vijeće ulazi i Goran Kolarić i Andrijin miljenik Pere Semren, također čovjek s puno talenata. On je i direktor tih Pružnih građevina u kojima je Andrijina žena direktorica Općih poslova, a on nema što ni raditi, jer mu je ona pred svjedocima rekla imaš plaću imaš status, a poslove vodim ja.
Pa se Pere mogao posvetiti Studentskom centru, a i nabavci javne rasvjete zajedno s Mikulićem, a na tom poslu popasli su i kaznenu prijavu u kojoj piše da su tražili mito od pola miliona EUR-a.
Ni više ni manje.
Na poslovima u Gradskoj plinari angažirao se Mikulić sam. Bez pomoćni savjetnika i vjernih podrepaša.
Nagradna su pitanja:
- Pripadnik koje stranke je Pere Semren?
- Koja je zemlja Perina domovina?
To što je poduzeće kojim rukovodi Mikulićeva žena, a direktorsku plaću bere taj Pere, više-manje u kurcu, nema veze.
Ionako je to državno.
Vrijedni i samozatajni Andrija nije goljo ni crkveni miš. U vlasništvu ima dvije kuće u zagrebačkoj Dubravi, a ima i kućicu od dvijestotinjak kvadrata u Malinskoj na Krku. Kao što se i doliči, vozi Mercedes GLC coupe, a ima i gliser i vespu.
No, vratimo se mi našem Studentskom.
Kada je oformljena ekipa, krenulo se u raščišćavanje. To je ono kad jebeš ljude u mozak dok ne odu. A kad odu, onda dovedeš svoje panjeve. Uvjet za zapošljavanje je: Članstvo u HDZ, Prebivalište na Peščenici, Porijeklo BiH (nije obavezno, ali je poželjno).
Pa se tako navuklo skladištara, šofera, recepcionera, a svima je rečeno.. Šuti, pa ćeš za godinu dana napredovati.
Onda su napredovali. Jer su šutjeli, jer su članovi HDZ, jer su prijavljeni na Pešči, a mnogi su i zemljaci. Vrlo brzo shvatili su svi, radnici a i studenti da mario Župan, savjetnik za studentski standard pojma nema ni o čemu.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
dovoljno. A studenti, cvijet inteligencije šute ko pičke.
Kad se sjetim batina koje sam popio u Cesarčevoj ulici u prosincu 1971. jer nismo šutjeli, sve me sram. Da li sam za to dobio pendrekom po leđima i cokulom u bubrege? Da pičke studentske šute?
Dakle, taj Župan koji je dasa na Studentskom centru nema nikakve papire, osim diplome nekakvog veleučilišta, pogađate iz BiH, koju nemere nikak nostrificirat. Pitam se zašto.
A studoši šute.
E, dragi čitatelji, da vi ne bi dobili dojam da se radi o ljudima neznalicama, ali zato vrijednim i poštenim, valja svakako spomenuti i sveučilišnog profesora Tončija Lazibata prorektora na Zagrebačkom sveučilištu, mentora Mirka Bošnjaka, koji je profesora lazibata hranio i najedao u fakultetskoj menzi iz vremena dok je profa bio student. Profesoru se toliko sviđala klopa da je diplomirao koju godinu prije pedesete.
Kvalitetno studiranje do pedesete, taman za bit prorektor Zagrebačkog sveučilišta, koje je nekad bilo u svjetskom vrhu, a danas pri dnu.
Pitam se zašto.
Bošnjak je kod Labara u ured uhljebio snajku, a kao kompenzaciju Bošnjak je utrpao neke ljude u SC. U Studentskom Centru je zaposlen i prijo gospodina i junaka nam serijala Andrije Mikulića. Koji je naprosto skriveni dragulj.
Nakon što je nekoliko mjeseci bio skladištar, postao je voditelj slastičarne, a danas je poslovođa restorana na Veterini.
Posve me čudi da takvi ljudi upravljaju i sektorom kulture SC-a. veli mi studentica MF da su radnici u kulturi obični cugeri, koji dane provode uz flašu, te da se čini sve da ta jebena kultura nestane. Da bude ko u zavičaju.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
Jedina je nada mlada gospođica Šišmanović, koja je zaposlena kako bi se učila poslu, a kad nauči, onda će je pomoćnik za kulturu gospodin Šišmanović zaposliti za stalno.
Lijepo!
Vidi se da se radi o vrijednim i poštenim ljudima, skromnim. Pa ih valja i nagraditi. Jer, kako si nećeš nagraditi stranačkog druga, zemljaka, susjeda?
Pa se lijepo iskrcalo 1.890.000 kuna stimulacija.
Bez da je bilo ikakvih kriterija. Hrvatski rečeno, lova se dijelila šakom i kapom. To je čak ustanovila i Državna revizija, ali izgleda da je nalaz državne revizije bio otisnut na mekom papiru, troslojnom.
Pa su i Državnoj inspekciji kojom rukovodi upravo naš Andrija, tim nalazom obrisali dupe.
Moram priznati, gadi mi se pisati o toj klateži. Pa za danas prekidam.
Nastavak sutra!
