Jebena je riječ dignitet. U Hrvatskoj enciklopediji, izdanje LZ Miroslav Krleža, stoji kao definicija riječi dignitet: dignitet (njem. Dignität < lat. dignitas), dostojanstvo, ugled, čast; ugledan položaj.
Kad sve ovo vidim, pitam li se tko li je parketara Đuru instruirao o značenju riječi dignitet, kojom se on proglasio čuvarom?
Dakle, završiš škole, pa se još ako malen zaljubiš u medicinu, jer ti je šjor likar opalio injekciju da nisi ni osjetio, a plakao si cijeli dan prije toga od straha od injekcije.
Pa upišeš medicinu, pa bubetaš iz Guytona fiziologiju, pa režeš lešine spremljene u frižiderima, padaš u nesvijest na akušerstvu, da bi konačno postao liječnik.
Bumo rekli doktor.
Pa te otpizde na VMA u Beograd na obuku, pa si mlađi vodnik stažo negdje u nekakvoj kasarni u Štipu.
Onda volontiraš u bolnici, jer nema posla odma za plaću. Pa dežuraš danima i noćima, uz put bubetajući za bit specijalist.
Pa specijaliraš nakon dvije tri godine, vrlo malo sna i strašno puno dežurstava. Ljudi ozdravljaju, neki i umiru, život i smrt ti postaje dio života. Ponekad dođeš s posla, ali baš ono sjeban, jer ti je umro pacijent za kojeg si vjerovao da će biti dobro. Čak si napravio sve da mu bude dobro. Ali bolest je bila jača i lukavija. A ljudi ti vjeruju. Svakim danom sve više. Bogobojazno, kako se vjeruje liječnicima.
Onda počneš napredovati na liječničkoj hijerarhiji. Noge otekle od bezbrojnih sati stajanja na operacijama koje radiš, iscrpljen si, ali nekako ponosan i zadovoljan jer si svjestan da si odabrao struku u kojoj si dobar, u kojoj liječiš ljude, u kojoj najčešće pobjeđuješ.
Što je više pobjeda, to si samouvjereniji, pa još napreduješ. A ljudi te poštuju, gledaju te s poštovanjem.
Medicina i humani rad su ti sve, to je tvoj život. Postigao si sve.
Ti si čovjek s dignitetom.
Dignitet ne možeš izgubiti, stjecao si ga cijeli svoj radni vijek.
I onda, pojaviš se pred kamerama pred frustriranom nacijom željnom svega, željnom promoliti nos iz kuće, željnom posla, putovanja, školovanja i studiranja. Željnom makar privida normalnog života.
Pa kažeš ništa od svega toga. Ostanite doma.
Nedjeljom dućani ne rade, ali na misu možete ići.
I svi vide da si se prodo. Da si nas prodo.
I svi oni koji su te gledali s toplinom i pažnjom odjednom shvate, da ti nisi čovjek kojem se može vjerovati.
Jer si izgubio dignitet, kojeg ti sada više ne može sačuvati niti parketar Đuro niti janjičarka Anica.
Prodao si svoj dugo godina građeni liječnički ugled samo jednom rečenicom.
A šanse za popravak nema.
Jer, takav je život
