Vrućina je. Sjedim u debelom hladu, na ugodna 32 stupnja.
Pijem limunadu s puno smrvljenog limuna.
Otpijam polako, pa polako spuštam čašu. Sve je usporeno. Jedino što se pomiče je titranje vrelog zraka.
Duboki glas mog sugovornika, Ive Š. iz sela u okolici Metkovića. Priča polako, obrve nakostriješene. Svako malo opsuje.
Ljut je. Gleda one prijenose Stožera, pa kaže koga oni jebu?
Korona im se pred nosom širi, a oni jebu narod, jer nemaju snage spriječit širenje. Evo, prika da ti kažem…
Pa nastavi priču.
Dugo godina, svakako predugo, on živi vani.
Arbajtuje po Njemačkama, sto puta se htio vratit, a svaki puta je odustao nakon što je na portalima vidio pročitao vijesti iz Hrvatske.
U Njemačkoj je skoro cijeli radni vijek. Od 85. godine, s prekidom od dvije godine, devedeset i prve se vratio da bi se upisao u ZENGE, s puškom u ruci protutnjao je cijelom hrvatskom, a krajem 93. vratio se u Njemačku, tada prepunu heroja i veterana Minkenske bojne, koji su se redovito skupljali na misama nedjeljom.
Molili se za svoju ljubljenu domovinu u koju nisu kročili od svibnja 91. Jer je bio rat. Pa je domovina ostala samo u molitvi.
Priča mi da je obitelj autom doli, a on je imao još posla, pa je odlučio doći autobusom. Do Splita, a tamo mu je zet, pa će s njime doli.
Do Splita Flixbusom.
Sjeo u Dortmundu i malo po malo autobus se napunio do Salzburga pun.
Potpuno pun.
Svi imaju maske i vozač ih neće primiti bez maske.
U Salzburgu je bila kontrola, ali samo maski. Ušao je policajac i pogledao imaju li svi maske.
U Sloveniji isto, ušao policajac i pregledao imaju li svi maske.
Na izlazu iz Slovenije na GP Rupa provjerio papire i pregledao da li svi imaju maske.
Na svim tim granicama autobus je imao najviše deset minuta zadržavanja.
Konačno su došli na hrvatsku granicu.
Gleda kako vozila hrvatskih registracija upućuju na stranu i tamo čekaju.
Osobna vozila iz austrijskih, njemačkih i slovenskih a i talijanskih registracija prolaze, bez zastoja.
Zastaje. Povlači dim, pogleda mi i govori.
E moj prika, oni bruse kurac na našijencima, jer turizam je bitan pa bi se stranac mogao okrenuti da se propisane mjere i nad njima rade.
Autobus je na granici stajao dva i po sata i sve su ih detaljno pregledali i po malo zajebavali. Skinuli su dvojicu iz BiH i ako su ljudi u Njemačkoj preko 6 mjeseci.
Čim su prešli granicu, svi su putnici skinuli maske, koje nisu skidali od početka puta, kroz Njemačku, cijelu Austriju, cijelu Sloveniju, a sad evo, maske dolje.
U Hrvatskoj su u autobus neki ulazili bez maski, a šofer koji je tažio da imaju maske u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, probleme nije radio. I tako dalje preko Senja, Žute Lokve, Zadra do Splita.
U svom selu, svom zavičaju bio je skoro cijelo vrijeme. U to vrijeme umro je neki mladi čovjek, a kako je red, svak svakome na sprovod dolazi.
Misa zadušnica služila se u maloj crkvici.
U crkvicu u koju stane najviše pedeset ljudi, naguralo se stotinu.
Crkva se ispunila vonjem neopranih, ali zato znojem okupanih tijela, zraka nije bilo. Gužva je velika, okupljeni vjernici dodiruju se ramenima, trbusima, guzicama.
Jedini koji je masku nabio na njušku u crkvi bio je moj Hans. Ostali su ga začuđeno gledali.
Diš pred lice Njegovo s maskom?
Svako malo, neka baba zakašlje, a kašljem joj odgovaraju dva starca s druge strane crkve.
Ive je u taj čas shvatio da on nije više Ive, postao je Hans. Pedantan i disciplinirani Nijemac.
U crkvi ni svećenik, ni ministranti, ni časne maske imali nisu.
Na izlasku iz crkve, kako je i red, sjeo je u kafić u centru sela popiti kavu.
Sjedi pijucka i gleda kako ljudi ulaze u pekaru, u samoposluživanje, u mesnicu, a prije toga na lice stavljaju maske.
Pa kaže, e moj prika, jebena je ovo zemlja. Komad kruva kupit bez maske ne smiš, a od Rupe do Splita bez maske u busu, u Crkvi dvista ljudi bez maske.
Pa koga jebe oni Capak?
Kaže da kad na sve to pomisli, uhvati ga sjeta. Tuga neka.
Kao da je nečija sjenka prešla preko njegovog groba. Jer nešto fali… Fale Nadrealisti.
Sve ovo se događa, a Nadrealista nema…
Kakav bi to cirkus bio.
Cirkus Croatia!
Napomena Spectatora.
Događaji koje je opisao Ive Š. zbivali su se sredinom srpnja.
Prilikom pisanja članka naletio sam na portalu Metkovic-news.com na članak od 13.srpnja 2020, istovremeno s događajima iz Ivine priče. Pogledajte kako je izgledala mlada misa.
Za svakog pronađenog vjernika s maskom, plaćam pršut!
[smartslider3 slider=”25″]
