Hrvatska bez lica.
Svećenik je malodobnom dječaku ponudio pivo, onda je zamolio da ga dečko izmasira.
Potom je dječaka polegao na trbuh, legao na njega.
I silovao ga.
Đubre je potom rekao ”To znamo samo Bog, ti i ja”.
Uveo je u igru i Boga. Bog je gledao kako svećenik zavlači kurac u dječju guzicu.
Jer, da nije gledao, ne bi ni znao.
Da li se Bog pri tome uzbudio?
Jer, mrsko mu nije, da jest, on bi svećenika otjerao sa dječaka.
Bilo je to godine 2002.
Svećenik se zavlačio dječaku do 2011.
Devet godina je Bog gledao kako svećenik guzi dječaka.
I uživao i odobravao.
Dječak je emocionalno nerazvijen, a popina je kroz “duhovno savjetovanje” najprije stvorio duhovnu i fizičku ovisnost tog ranjivog dječaka o sebi.
Devet godina. Devet godina ogavnog silovanja.
Nedozrelog, bolesnog dječaka.
Ostali svećenici su mogli silovati i dalje u potaji, jer su imali sreće da ih nitko nije otkucao.
[stextbox id=’alert’ color=’fcfafa’ bgcolor=’f50707′ bgcolorto=’f50707′]Nadbiskup Đuro Hranić kurcem nije mako da se manijaka ekskomunicira, kurcem je micao pop.
Nema smisla da obojica mašu kurcem radi jednog dječaka, kada ih ima toliko puno.
Pop je osuđen na sedamstotrideset sati guljenja krompira. Kao da je ukrao petnaestak miliona kuna.
Kao da nije zajebao i uništio ono malo života koje takav dječak može imati.
Govno je pretvorilo dječaka u ranjivu biljku.[/stextbox] Ne piše da li svećenik ima brata, sestru, nećake, djecu, pa da lijepo dječakova obitelj vraća. Polako. Devet godina.
Ili da naprosto izjebu njega.
Ali, to tom manijaku nipošto ne bi bila kazna.
Sudac ili sutkinja, svejedno, govno je govno, nakon jedanest punih godina donosi presudu.
Pred dva dana kada je bila presuda onom četniku kapetanu Draganu, svi su se zgražali, ministri, udruge, građani. Lovili se za glavu.
Sada ništa.
Jer to nije zločin. To je normalna stvar.
Da popine zavlače kurce dečkima u guzice u sakristiji.
Toliko normalna i uobičajena da novinari čak nisu napisali ni gdje je maloga trpao (osim u guzicu), mislim mjesto.
Ime, prezime.
Čemu kaljati časno ime svećenika, duhovnog obnovitelja?
Nema ni imena suca ili sutkinje.
Samo podaci.
I Svećenikova slika.
Bez lica.
To je Hrvatska.
Odavno je Hrvatska izgubila lice.
Obraz.
Spectator