Nikad mi nije palo na pamet branit ovu vladu. Pa nisam s kruške pao. Ali, napadaju je da nije provela kampanju za cijepljenje.
Kampanja za bilo što pametno u ovoj zemlji propada ko kamen kad ga baciš u septičku jamu, pa lagano tone u govna.
Kakvu kampanju može osmislit bilo tko, a da ta kampanja istovremeno motivira konjine, zatucance, ravnopločane, sveučilišne profesore, krkane, kozojebe, svećenike, sjecikese, stručnjake, budaletine, intelektualce, da streme jednom cilju?
A da nije nogomet ili nekakva Doris. Imamo više njih na lageru.
Zapjenjene budaletine od kojih zazirem u lokalnom kafiću, koji imaju svoje mišljenje o svemu i bestidno ga vrlo glasno iznose, ovih dana su utihnuli. Jer kafić ne radi. Jer je korona. A korona je goli kurac, kako tumači Tomek, četrdesetogodišnjak koji je zaposlen kao pomoćnik kod nekakvog limara, a pošto je Tomek vižljast, gazda ga šalje na krov i tamo danima pribija kuke za žljebove.
Jedino u što se Tomek razumije, to je postavljanje kuka na žljebove i cjepivo protiv korone.
Tu je doma. Satima spominje nekakvog kako on izgovara Gatesa, koji čipira sve, ko da smo Bog da mi prosti, cucki.
Svaka bočica ima čip, Tomek je s time upoznat do detalja. Pitao sam ga, kako osim čipa ubrizgaju bateriju, jer taj kurac mora raditi nekako, mora odašiljati podatke tom Gatesu, pa da on zna koliko je držača Tomek pribio za vrijeme radnog vremena. Ako ne dobije podatke, jadni Bill nemre zaspat. A i žice su problem, jer od baterija idu žice do čipa.
Valjda se za to dva puta moramo cijepiti.
Prvo čip, a drugo baterija i kablovinje i valjda i neki kepec monter koji to sve spoji u Tomekovom telu. Frizerka Sandra ga sluša, sva u ekstazi, na samom rubu svršavanja od spoznaje kako je pametna, jer i ona misli isto kao i Tomek. Sve je to svjetska zavjera protiv ljudi kao što su Tomek i Sandra. Baka Barbara se neće cijepit, jer cjepivo sadrži fetuse, to joj je rekla lajava susjeda Marija s prvog kata.
Pa se ja pitam, kakva kampanja bi trebala biti da se konjinama objasni da se trebaju cijepiti?
Jedina kampanja je da ih se zarazi koronom, pa da im iz dupeta u glavu uđe. Hoće li, kad obole na liječenje kod nekakvog pjevača šlagera Tonija, ili mog birtaškog pajdaša Tomeka? Hoće li im Sandra umjesto respiratora, na glavu haubu nabijat???
Pa nek dišu.
Dobio sam pismo. Mlada liječnica mi piše. Pismo ne bih komentirao, samo bih ga ovdje ostavio.
Jer nekima ne pomaže ništa. Ljudskoj gluposti lijeka nema…
Pismo SpectatoruImam mnogo prijatelja kojima je korona vijest s televizije i stanje u bolnicama ih se ne dotiče previše, sve dok je ne trebaju i to razumijem.
Neki dan slušam i čitam česte komentare protiv cijepljenja.
Izuzev onih nepismenih, bez osnovnog znanja o biologiji ima i onih s kojih bih se složila. Slušam frizerke, pedikerke, vozače, ekonomiste, u pravilu nezdravstvene radnike kako samouvjereno govore Ne znaju se nuspojave, možda ću dobit autoimunu bolest, ne želim bit pokusni kunić.
Kad smo se mi u zdravstvu u mojoj bolnici cijepili, bio je red kao da se besplatno dijele novčane nagrade ili automobili.
I to sve visoko obrazovani ljudi, hrle u nepoznato, skidaju košulje, daju ruke samo da im se da cjepivo. Samo da prestane, samo da prestane !
Tih dana je takvo veselje i novi entuzijazam izbio u čekaonicama, kad su zdravstveni radnici čekali cijepljenje, svi su se šalili, svi su bili poletni, kao kad se nagovještava : Rat je pri kraju , uskoro ste slobodni, vraćate se svom miru i normalnom životu.
Jer, drugačije je bit u sistemu, u paklu presvlačenja odijela svaki dan. Gledanja pacijenata kroz malene prozorčiće. Ne skidati maske satima s lica. Kad ambulante ne rade normalno. Kad se ne možete približiti pacijentu normalno, pa da pitate od kada ima krv u stolici, nego ga ispitujete na hladnoći i udaljenosti 3m o boji njegove stolice od prije 3 dana.
A onda kad odlučite da je pacijent za izolacijski odjel, zovete tri odjela da pitate ima li mjesta. A tad odlazite obući odijelo i pregledati ga. A nakon pregleda na hladnoću skidati odijelo barem pola sata.
Kad infektivni pacijent ide na CT pregled, nakon njega dva sata traje čišćenje i tada nitko ne može na CT.
Da li ste ikada pomislili, koliko bi se pregleda moglo više obaviti da nema korone?
Došla su vremena kad specijalizanti kardiologije, radiologije, otorine, urologije, pedijatrije i drugi dežuraju na odjelima koji nemaju previše veze s njihovom strukom i gube dane od svoje edukacije za svoje uske specijalnosti.
Ja specijalizantica kardiologije, imam još dvije godine do kraja specijalizacije. Postati ću samostalni specijalist u svojoj struci. Osam mjeseci edukacije izgubila sam jer dežuram na hitnim prijemima i radim stvari koje nemaju veze s mojom budućom specijalizacijom. Svjesna sam da svojim radom pomažem u spašavanju onog najvažnijeg, a to su ljudski životi. To mi daje snagu.
Nikome od nas nije problem raditi, ali kad jednog dana postanemo samostalni specijalisti, tko će stati na našu stranu kad pogrešno napravimo UZV srca, jer baš tih mjeseci nismo bili na edukaciji, bila je korona epidemija.
Tko će kirurgu nadoknaditi obilaske na abdominalnoj kirurgiji koje je propustio, pa neće bit siguran kako izvadit žučni mjehur, jer kad je to trebao učiti, pisao je anamneze pacijentu i pitao ga što pije protiv temperature i kada je testiran na koronu.
Na žalost, to je budućnost.
Da li će netko od vas ikada pokušati opravdati grešku i reći: Ma nema veze, on je bio svaki drugi dan u korona odjelu i trčao zvat anesteziologa kad je nekome zafalilo kisika ?
Neće. Optužiti će nas se na sva zvona, za nemar i neznanje.
Svi tapkamo u prazno, čekamo da prođe. Vrijeme ide, a edukacija i životi nam stoje.
Mi smo očajni.
Cijepimo se jer želimo da nestane. Mi smo pokusni kunići i to svjesni.
Korona utječe na sve nas i vas.
Zato se mi žustro borimo i cijepimo. Korona je riječ koja je paralizirala medicinu, paralizirala je normalan život, utišala je smijeh djece u igri, veselja i druženja mladih. Neizvjesnost se uvukla u ljudske duše.
Korona otežava našim onkološkim pacijentima put do zdravstva.
Ukratko mi se cijepimo i idemo poput gusaka u maglu jer smo na rubu. Jer moramo. Jer želimo da nestane. A cijepljenje je jedini put!
Pomislim cesto kako bi mi bilo dobro da dam otkaz. Da se maknem.
Odjednom to ništa ne bi bila moja briga. Ne bi me više bila briga što u noćnu smjenu ulazim s jednim slobodnim mjestom na korona odjelu s kisikom. A pacijenti dolaze, jedan za drugim.
Nije bi me bila briga sto iduću smjenu nemam nijedno slobodno mjesto, ni sa ni bez kisika, neće se nitko derati i vikati na mene da sam ja zato kriva. Ne bi me bilo briga što nema tko dežurati na hitnom prijemu i kad nekom pacijentu pozli, nema nikog da ga pita: Što vam je? Mogu lijepo sa strane samo napasti nekog i iskaliti svoj bijes, a ne osjećati osobnu krivnju.
Tih briga bi se rado riješila. I vjerujte puno mojih kolega. Odmorila bih se nekoliko mjeseci dok se taman vidi nuspojave cjepiva, pa bih razmislila da li ću se cijepiti, eventualno ako uganem nogu, pa mi kažu da ako hoću na fizikalnu terapiju u bolnicu moram bit cijepljena.
Tek tada bi korona bila moj problem.
Ali, ne, ja odustati neću. I sutra ću u smjenu, a da ne znam koliko slobodnih mjesta imam, i sutra ću slušati priče mojih kolega o ljudima koji su umrli dok mene nije bilo u smjeni. I dalje ću slušati i čitati kako je kroničnim bolesnicima otežano liječenje u bolnicama.
I dalje ću čitati kako frizerke, pedikerke, vozači, ekonomisti, u pravilu nezdravstveni radnici, samouvjereno govore Ne znaju se nuspojave, možda ću dobit autoimunu bolest, ne želim bit pokusni kunić.
Samo želim reći. Pomozite nama da pomognemo vama.
Cijepimo se jer želimo da nestane!
Mi smo pokusni kunići i to svjesni to je točno, ali samo zato ljudi dragi, pacijenti dragi , da pomognemo VAMA !
Svim srcem se nadamo da tih nuspojava neće ni biti, jer cijepili smo se u želji i vjeri da krizi dođe kraj, da su opet pune čekaonice ljudi kojima je potrebna kvalitetna liječnička njega.
Cijepite si i vi, da opet možete slobodno doktoru, da opet radimo punim pogonom.
Boze sveti nisam se ja od 29 g. cijepila radi sebe.
Cijepila sam se radi mojih baka i djeda, radi mojih onkoloških pacijenata.
Radi sviju vas.
Jer ja od korone pobjeći ne mogu, a nećete ni vi.
Ako se ne cijepite!