Kome se sudac popišo u cipelu?

Mene zanima što je uistinu napravio da su ga sada klepili? Nisu ga oni klepili radi krađe, nego jer je nešto ili nekoga zajebo. Popišo se nekome u cipelu.

U vrijeme početka istinske pljačke i razjebavanja gospodarstva, 90. i 91., bio sam nekoliko mjeseci stečajni upravitelj u dvije firme.

Prijatelj me doveo na sud, tamo sam potpisao nekoliko papira i rekli su mi Čestitam gospodine upravitelju, slušaj suce i nema ti kraja.

Mene ne zanima što taj je debeli krao s tim uhapšenim stečajcima, jer su najvjerojatnije krali sve što su stigli, što im je došlo do ruku, sve im se lovilo za ruke, kao da su u cijanofix upali u rodilištu.

Bile su to poprilično poznate firme, čije proizvode je većina ljudi viđala dosta često. U jednoj firmi vratio sam dio ljudi na posao, pokrenuo sam proizvodnju, premda, nije mi nikada bio jasan pravi razlog odlaska u stečaj. Proizvodnja je išla odlično, gotovih proizvoda skoro da i nije bilo na skladištu. Sve izvoz, po vrlo dobrim cijenama.

S drugom firmom bilo je problema. Smještena na ulasku u industrijski važan grad nedaleko Zagreba, na odličnom položaju.

Kada sam želio pozvati ljude natrag, njih sedamdesetak od prije dvije stotine zaposlenih, nakon što sam potpisao nekoliko dobrih predugovora, pozvan sam na sud, rečeno mi je da se ljudi ne smiju zvati natrag, jer da postoji kupac za tu firmu, koji će je kupiti, spomenuta je cijena, koja je bila, sjećam se u rangu cijene malo bolje vikendice u okolici Zagreba.

Šutio sam, gledao u suca, kao zmija što gleda žabu. Znao sam priče o njemu, znao sam priče o mnogim stečajnim upraviteljima, odreda gadljive i ružne.

Podigao je pogled i veli, To bi bilo to, nema proizvodnje, firma ide u prodaju (za kikiriki).

Ustanem, i kažem, Još samo nekoliko riječi, gospodine suče. Nabijem te na kurac i jebem ti mater lopovsku.

Isti dan završila je moja karijera stečajnog upravitelja.

Danas je uhapšen nekakav debeli zadrigli sudac, hapsili su i stečajce.

Zvanje suca je u većini zemalja u svijetu zvanje kojim se bave pošteni ljudi, koji svojim ponašanjem stječu društveni ugled. Osim u Hrvatskoj i Gvineji Bisao.

Pročitajte i ovo:
Zatvara li se pipa EU sredstava?

Taj sudija je pred par godina pucao iz oružja, naravno neprijavljenog. Pred šest godina policija ga je kazneno prijavila.

Zbog pucnjave iz vatrenog oružja, naravno neprijavljenog.

Suca.

Koji je i dalje bio sudac, nakon kaznene prijave zbog pucnjave iz vatrenog oružja, naravno neprijavljenog.

Nije smijenjen, nije procesuiran, osuđen, kažnjen.

Jer je to nekom odgovaralo.

Mene ne zanima što taj je debeli krao s tim uhapšenim stečajcima, jer su najvjerojatnije krali sve što su stigli, što im je došlo do ruku, sve im se lovilo za ruke, kao da su u cijanofix upali u rodilištu.

Mene zanima što je uistinu napravio da su ga sada klepili? Nisu ga oni klepili radi krađe, nego jer je nešto ili nekoga zajebo. Popišo se nekome u cipelu.

A nije smio.

A to znati nećemo nikada.

Prethodni članak
Sljedeći članak
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,018SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Gabrijela Žalac ne bi smjela u zatvor!

Danas je Tijelovo. U zemlji koju prisvaja Crkva, proglašavajući je katoličkom, devedeset i osam posto Hrvata pojma nema što je Tijelovo. Ali vole taj...

Bogu hvala, ministar je dobro!

Sinoć sam legao sretan i zadovoljan. Popio sam i čašu vina, da nazdravim netom pročitanom priopćenju MORH-a. Ministar nije ozlijeđen niti itko iz tog službenog...

Pljačka

Kao i u svakoj priči, teško je odrediti kada je sve počelo. Je li u trenutku kada je Franjo Tuđman arlauknuo cvilidretasim glasom „Imamo...