Oprosnica za Dragu Tadića

Oni neupućeniji, koji su zaposleni u DORH-u, misle da je Drago zaposlenik u DORH-u, njihov kolega kojeg svakodnevno sreću na hodnicima i ljubazno ga pozdravljaju.

Nekako mi loše ide s povjerenjem. Ne vjerujem ovoj državi previše. Vjerujem da je lijepa, najljepša na svijetu, iako ni to nije istina, jer ljepota je jako relativan pojam.

Ne vjerujem njenim, kako se to kaže organima. Po mojem mišljenju, mnogi organi te države su običan da prostite organ. Znate na kaj mislim. Nije pristojno reći go kurac.

Država je nemilosrdna, jer takva mora biti. Normalno je da je država stroga i namčorasta,

Naša je pak nekako uvijek nadrkana prema sretnicima koji žive u njoj. Tjera ih da plaćaju poreze, kako bi ona mogla preživljavati, ali i pretakati naš novac u džepove onih koje država voli. Nije čak nužno da i žive u njoj. Dovoljno je da žele našu lovu, samo iskazivanje volje je dovoljno.

Ima nas  svakakvih, postoje ljudi koji ne krše zakone, paze kako prelaze zebru, ne pretiču na punoj crti, ne jebu mater i oca susjedima, ne šamaraju ženu kad se vrate s mise, ne kradu u poduzeću u kojem rade, čak niti papir za pisače. Kod kuće imaju drugačiji pisač nego što imaju na poslu. Osim naravno, onih koji rade u državnim firmama, pa im je ispisivanje kod kuće puno jeftinije.

Postoje ljudi čiji rad svako malo postane predmetom interesa nekakvih, kako se to kaže, organa.

Pa koji kurac mu ne daju pokaz, kao što James Bond ima Dozvolu za ubojstvo, Dragecu  bi mogli dati Dozvolu za krađu.

Malo malo pa se na njega zapikne DORH, USKOK, murja. Jerbo, ti poslovnjaci drugačije radit ne znaju. To je takav mentalni sklop.

 

Mentalni sklop koji se stručno na latinskom naziva LOPOV.

Sretao sam poslovno Dragu Tadića. Dobro, ne baš poslovno, jer u tri četiri njegova pokušaja, nikakav posao napravili nismo. Izbjegavao sam ga u širokom luku. Čovjek koji naprosto ima magnet za uvalit sebe i druge u sranja. Samo da mi je vidit budalu koja s njime ima ikakvog posla, jer se unaprijed zna da će ta budala završit u zatvoru, u koji će ga svojim svjedoćenjem otpravit rečeni Drago. A njemu biti neće ništa!

Onda ga klepi murja, onda ga ispituju na DORH-u, onda on veli da se kaje, pa mu nekakav šmoljo oz DORH-a dadne nekakav papir na kojem piše Oprosnica, a u kojem otprilike piše, Seri seri moj golube bijeli.

Na osnovu njegovog sranja i trackanja, pokrene se suđenje nekom lopovu s druge strane Tadićevog stola. Istom lopovu s kojim je taj Tadić krao. Pa lopina, ako baš nema sreće, čak i u hrvatskom pravosuđu, može najebat i zavriti na guženju i trpanju u zatvoru, dok se Drago Tadić bezbrižno čećka na slobodi. Jer je dobio nekakvu kurčevu Oprosnicu, jer je cinkao, jer je druker,  jer je lopov koji nema muda petegnit kaznu za lopovluk. Pitam se, zar nikome iz tog DORH-a nije palo na pamet da je tip gangster par exellence, svako malo je kod njih. A oni ga nagrađuju tim Oprosnicama.

Pročitajte i ovo:
A ruskih oligarha nema...

Oni neupućeniji, koji su zaposleni u DORH-u, misle da je Drago zaposlenik u DORH-u, njihov kolega kojeg svakodnevno sreću na hodnicima i ljubazno ga pozdravljaju.

Ne prođe puno vremena, evo Drage opet, opet ista priča, murja, DORH, plačipička u njemu proradi, opet traži Oprosnicu. Opet dobro poznata pjesma Seri seri moj golube bijeli.

I opet neko završi u zatvoru, naravno to nije Drago Tadić. Kojem je država oprostila. Jer je krimos, ali i pičkica, koja ne preže od lopovluka, ali za šetat na slobodi voljan je umočit druge, koji su DORH-u mrski. A i država ga voli, to znamo.

DORH voli Dragu Tadića kao prvorođenog sina.

Pa koji kurac mu ne daju pokaz, kao što James Bond ima Dozvolu za ubojstvo, Dragecu  bi mogli dati Dozvolu za krađu.

Pa se ja pitam, gdje su oni divni dani, kad si bio doveden na murju, oni te pitaju, ti nećeš odgovorit. Pa onda pljus, pa još jednom pljus, šamari se redaju ko na traci, ako nije ni to dosta, naravnaju ti leđa, a ti pjevaš ko sada što Drago Tadić pjeva. Za bit na slobodi.

Ondak su započinjali suđenje lopovu ali i lopini kojoj su u ispitivanju razbili zube, ponekad nije mogla reći ni Balkan kino, nego je profrfljala Fafam fino.

Ta frfljava lopina zaglavila je u zatvoru zajedno s onima koji su s njom krali.

I opet će Drago Tadić dobiti Oprosnicu, da bi pravosuđe moglo jebavat Mamića, koji se usidrio u BiH. Mamića izručit neće, Tadiću će biti oprošteno. To se zove borba protiv kriminala u HDZ pravosuđu.

Više puta se Tadić pokajao za lopovluke koje je napravio nego moja frendica koja je vjena griješnica, ali ne prestaje griješiti nego hodočasti u Međugorje. Pa onda utabanom stazom.

A vi se mili moji, jebite pa rastite.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,085SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Plenković je most kojim se stalno hvali, sagradio tako da mora na sanaciju nakon samo nepune četiri godine.
Most slobode je izgrađen 1959. A prvi put je bio djelomično saniran 2006.

Pelješki most ide u prvu veću sanaciju

Učitajte još

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Dudo iz Lexusa

Vozim gradom. Zaustavljam se na semaforu, na parkirnom mjestu tik do mene poprijeko parkiran policijski auto. Besprijekorno čist, Sigurnost i povjerenje, logo koji je...

Članak sedam

Čitam da je najpodliji, uz Ivu Sanadera i Vilija Beroša, lopov koji je haračio na ovim prostorima, Andrija Mikulić, zatražio ostvarenje prava 6+6. Šest...

Plinski biznis u Lovasu

Tu je nekad, kažu knjige, bilo more, čekalo me pa presušilo. Pjevao je davno Đole o Panonskom moru i sebi kao panonskom mornaru. Panonsko...