Budi odgovoran, ostani doma! Poslušao sam, depresivan, snužden među desetinama bala toalet papira, kutije kokošje juhe na stolu u dnevnom boravku. Zalihe negazirajuće vode u spavaćoj sobi. Konzerve svih mogućih vrsta u ormaru kraj košulja.
Germa u škrinji, kraj smrznutih grincajga. Mjesečna plaća spiždena na meso koje je natrpano po svim frižiderima. U maloj kasi u kojoj sam nekada čuvao pasoš, kutija sa superskupim maskama i nagurane gumene rukavice. Upaljen televizor, nervozno vrtim programe, na svima unjkavi Božinović. Po glasu, samo što nije umro.
Eno ga još i danas unjka. Na radiju korona, na telki korona, novine ne kupujem jer sam odogovoran i ostajem doma.
U pičku materinu. Na telki prijenos misa, ljudi bez maske, primaju hostiju, halapljivo je trpaju u usta.
Neka ih. Ko ih jebe.
Ja sam odgovoran. Na telki popovi i bogomoljci dahću i znoje se dok trče nekakav maraton na Hvaru, bez maske.
Neka ih. Ko ih jebe.
Ja sam odgovoran. Na telki reportaža o opasnom klipanu kojem je određena samoizolacija, a kriminalac je izašao na svoju njivu iza kuće orati. Pa je dobio kaznu od osam tisuća kune.
Ko ga jebe. Kad nije odgovoran.
Onda su pobijedili koronu. Golove koroni zabili Davor Alemka i Vili, a zakucao je zadnjega naravno Andrej. Znali smo da korone ima, makar smo je pobijedili.
Onda se vratila jer beštija ne prizna poraz. Zatekla je Davora, Alemku i Vilija, a i Andrej joj se nije nado.
Jerbo je proglasijo pobjedu. A kad on nešto kaže tako je.
To znamo, kaj ne?
Onda su počeli umirati ko snoplje. Ko da ih šarcem kosiš. Na telki pričaju ko papige BUDITE ODGOVORNI. Stalno me karaju s tom odgovornošću. Iz kuće ne izlazim. Kavu nisam u birtiji popio davno. Perem ruke češće nego političari kad se ograđuju od sranja u kojima su sudjelovali.
Hodam pješice ko budala do doktorice koja je na drugom kraju grada.
A ljudi i dalje umiru. Ko da ih šarcem kosiš.
Na televiziji jope prijenos misa, za maske čuli nisu. Pio bi kavu. Kafići zatvoreni. Ali mesar koji je registriran za prodaju hrane, kavu kuvat može. Može i benzinska.
A prika Eugen koji ima kafić koji hrani njih četvero, on ne može.
Jerbo je reko Vili. Alemka poziva ljude da se ne okupljaju. A drži mise za mase gladne gledanja nje.
Onda je došlo cjepivo. Ladilo se jaja.
Doktor iz Dubrovnika onako ispod ruke, odma cijepio pola Hercegovine. Cijepili se i saborski zastupnici.
Naravno, samo zato da i mene narajcaju da se cijepim. Sav sam se raspametio od želje i strasti kad sam vidio da se cijepila Peovićka, Đakić, Pupovac i Grbin.
Onda su cijepili starčad koja ionako sjedi doma, mijenja palene i čeka emisije o koroni. I mise.
Nisu cijepili radno sposobne koji bi mogli radit. Jer, nije rad bitan. Jer se niko nije toga sjetio.
Pogledajte Sabor. Ko je gdje radio išta izvan politike i države? A svi cijepljeni odavno.
Onda se pojavilo Misli na druge, cijepi se.
Odgovornost je negdje po putu nestala. Prešlo se u misaonu fazu. A Hrvati poznati kao strašno odgovoran narod, u sranja upadaju redovito, baš onda kad trebaju mislit.
Onda je otišlo u kurac i cijepljenje, jer su poslove organizacije i razvoj nekakvog softvera dali cvjećarki.
Pa je nastala frka. Nema dobre sezone, nema onda ni love za njihove plaće, ni za plaće armije glodavaca zaposlenih na državnim jaslama.
Nema ni za pomoć u BiH.
Nema ni za penzije HVO-u.
Nema ni za naše ponosne vlasnike povlaštenih mirovina.
Nema ni za futrat vječito gladne predstavnike manjina, koji u Saboru imaju legitimitet petnaestak tisuća glasova, ukupno dakako. Malo ih je al su pohlepni i mudri.
Futra ih HDZ, futrao ih je i Blagopočivajući. A oni sretni i debeli podržavaju i dupe ližu HDZ-u.
Dakle, ako za ove nema, a oni su stupovi vlasti, onda ode sve u kurac.
Pa je udarilo na talambase.
Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se! Cijepi se!
Odzvanja s radija, televizije. A jeka se vraća sablasnim glasom Kurac ću se cijepiti!
Ondak su odlučili krenit pajserom.
Prijetnjama. Ako se radnik ne cijepi, poslodavac neće dobivati poticaj. Jerbo je poznato da poslodavac može naredit radniku što hoće. Ako ga radnik ne posluša, ajmo zajebat poslodavca.
Poslodavac je odgovoran. Jer se radnik nije cijepio.
Pa se onda javijo i onaj antisimpatični sada sindikalist, a u bolja vremena svinjski polovičar, Krešo Sever, koji isto kenja o cijepljenju. S legitimitetom nula bodova.
Jer, ta uhljebnička bratija iz sindikata predstavlja državne službenike (Lat. Jasličare / Uhljebe). S poduzetništvom, radom kojim se zarađuje ili gubi realan novac, ti varalice dodira u životu nisu imali.
Ondak je ispalo da se skoro pa i nisu cijepili niti u vojsci, a niti u Ministarstvu zdravstva, koje cijepljenje organizira.
O jebo te patak.
Ministar koji ne može narediti svojim podređenima da se cijepe, nije kriv. A poduzetnik kojem se radnik ne želi cijepiti unatoč molbi, kriv je.
Naopako, zar ne?
A razlog je jednostavan. Jerbo nam je država naopaka.