Nekako danima razbijam glavu istom mišlju. Sve ovo što se događa oko nas, otišlo je daleko. Puno previše daleko.
Kreiran je sustav krađe, a u njemu ima aktivnih sudionika toliko da bi mogli popuniti ne Goli otok, nego otok Krk. Još kad bi se tome dodali svi oni koji imaju koristi od krađe, dakle prijatelji, obitelji, ljubavnici i slični, trebalo bi nastaniti i Cres.
Dva najveća otoka bi bila u funkciji zatvora onih koji su potkradaju ili su pokrali državu. A to ne ide, kaj ne?
Morali bi srušiti i most za otok Krk, da lopine ne bježe.
Nekako sam došao na jednostavniju ideju.
Hrvatska je samostalna, doduše samo na papiru.
Banke nisu naše, telekomunikacije nisu naše, nafta nije naša, plin nije naš. Obala nije odavno naša. Tvornice skoro da i nemamo, ali imamo tvornice lopova koje rade u tri smjene, svakog dana u godini. Ne staju ni za Božić, ni Uskrs. Štancaju nove i nove lopove. Vlada se ionako ponaša kako im naredi onaj ćoravi Šarlmišel ili baba Urša.
I tome nema kraja, perpetuum mobile lopovluka se razmahao, pogonjen sam od sebe.
Pa se mislim.
Zakaj mi, kao država, ne bi sklopili ugovor s Talibanima. I dogovorili uz financijsku naknadu, naravno, da Talibani preuzmu upravljanje državom na recimo godinu dana, bilo bi posve dovoljno.
Ako nema za to novaca, mislim da bi se vrlo brzo novac mogao namaknuti samodoprinosom. Polovina ugovorenog iznosa bila bi plaćena odmah po stupanju Talibana na vlast.
Ugovorom bi se precizirala sloboda vjeroispovijesti, bilo bi zabranjeno prisiljavanje građana na promjenu vjere, nitko ne bi smio biti proganjan radi pripadnosti nekoj vjeri.
Druga točka ugovora bila bi trenutno uvođenje šerijatskog prava.
I nakon godinu dana, Talibanima bi se isplatila polovica ugovorenog iznosa.
A onih par tisuća Hrvata s obje ruke prionuli bi izgradnji nove Hrvatske.
