Državna politička korupcija

Prije pet godina gospodarski simbol Istre Uljanik, brodogradilište koje se diči sa162 godine tradicije, iz državnih ruku prešlo je u privatne, odnosno istarske ruke.

Vlasnici Uljanika postali su mali dioničari i poznate tvrtke stasale u Istri, a država je zadržala nevažan postotak. Kada se kaže istarske ruke, to u Istri automatski znači da kompanijom, što izravno, što neizravno, vlada IDS. Stoga je logično zaključiti da je sadašnji poslovni kolaps Uljanika ujedno najveći politički i upravljački neuspjeh IDS-a.Ta je stranka osnovana prije 28 godina s romantičarskom željom da se sve u Istri vrati autohtonim Istranima te da i oni napokon budu svoji na svome. I stanovnici Istre nagradili su takav program i želje IDS-a te mu od početka osigurali apsolutnu političku vlast. Moguća propast Uljanika stoga nešto je što si IDS ne može dopustiti.

Prije pet godina IDS je kumovao preustroju Uljanika i tada koristeći se svojim saborskim rukama. Tada je to učinio u zajedništvu sa središnjim SDP-ovim vlastima koje su prihvatile plan sastavljen u Puli da Uljanik pojede prethodno od države ozdravljeni riječki 3. maj. U pet godina Uljanik je to jako dobro iskoristio i od svoje riječke podružnice posisao 850 milijuna kuna državne potpore, a potom još od njih uzeo pozajmicu od 523 milijuna kuna, koje sada nije u stanju vratiti polumrtvom 3. maju.

Godinama je u javnosti i medijima Uljanik uživao reputaciju zvijezde hrvatske brodogradnje i gospodarstva, koji i u najvećoj svjetskoj krizi brodograđevne branše uspijeva ugovoriti nevjerojatan broj novih brodova, no sada se pokazalo da je stvarna slika u stilu one “izvana gladac, iznutra jadac”.

Činjenica je da Uljanik sada treba dovršiti ili sagraditi 17 brodova, a na svakome od njih, i sami priznaju, izgubit će desetke milijuna. Problem je što tvrtka više nema novca ni za dovršetak tih brodova, što znači da će sav financijski teret sjesti na središnji državni proračun Hrvatske.

Ministar financija Zdravko Marić čupa kosu jer je proračun tu izložen s gotovo 4,5 milijardi kuna vrijednih jamstava! IDS koristi sada tu poraznu računicu i dolazi u Zagreb, sada HDZ-ovu premijeru Andreju Plenkoviću i želi unovčiti svoje tri ruke kako bi država opet iz budžeta financira loš IDS-ov menadžment u Uljaniku. Kao znak dobre volje IDS-ovci su odmah u Saboru priskočili HDZ-u i nadomjestili izgubljene saveznike manjince u glasanju o spornom zakonu o najmu stanova.

Država bi sada trebala podržati novi plan za Uljanik skovan u IDS-ovoj centrali koja kao spas nudi partnerstvo s Dankom Končarom. Nepovjerenje u taj program iskazala su već dva resorna ministarstva, financija i gospodarstva, jer po riječima eksperata taj plan ne odgovara pravilima EU i teško da će dobiti prolaz u Bruxellesu. A onda se još otkrilo da se paralelno s tim dvojbenim programom iza ulaska strateškog partnera krije i “nekretninska spletka”, u kojoj bi se veći dio Uljanikova brodogradilišta na površini od 300 tisuća četvornih metara pretvorio u gradilište luksuznih stanova.

Od države IDS očekuje da vjerojatno potencijalno najvredniju nekretninsku lokaciju u državi, tik uz znamenitu Arenu, prenamijeni iz proizvodnje brodova u građevinsko zemljište, te da ga bez natječaja ustupi Končaru. No, to nije sve. Država bi mu osim toga trebala dati jamstvo na još 200 milijuna eura kako bi on uzeo kredit koji će posuditi Uljaniku za dovršetak brodova, onih brodova-gubitaša s početka priče?!

Radi se doista o, kao što vidimo, vrlo “kreativnom” planu prema kojem bi država trebala odriješiti kesu i keširati milijarde a da pritom ne bi i dalje imala jamstva da će gradnja brodova u Istri opstati. IDS ovdje može Plenkoviću nuditi tek politička jamstva jer iza ove priče stoji najmoćniji Istrijanin, vladar IDS-a Ivan Nino Jakovčić, trenutačno eurozastupnik i uz to – član NO-a u Končarovoj tvrtki u Finskoj.

Politički opstanak IDS-a prvi je put nakon 28 godina u Istri ugrožen premda to stanovništvu u Istri još nije svanulo. To bi se možda tek dogodilo da Uljanik do kraja kolabira. U svim tim godinama glavna IDS-ova mantra prema Zagrebu bila je – decentralizacija. Slučaj Uljanik pokazuje da IDS-ova stranačka i menadžerska nomenklatura nije bila sposobna upravljati tako velikim sustavom i zato smo i došli do apsurda da političke perjanice decentralizacije sada od centrale u Zagrebu traže milijarde hrvatskih poreznih obveznika.

I pri tom još arogantno traže i državno zemljište s porukom svima nama – “dajte sve to i ne pitajte ništa jer ćemo mi stvari posložiti kako paše našim interesima”. Da, nešto je zaista trulo u Istri.