Počelo je sranjem
Dan je dvadeset i osmi. Mjeseca ožujka, Boga mi i godina je već 2023.
Već deset dana jutra mi počinju istom rutinom. Kuham kavu, oblačim radnu odjeću, na lojtru na krovu automobila pričvršćujem trimer i motorku. Uzimam baterije za ručne pile i uz stenjanje sjedam na stolicu ispred kuće s kavom u ruci.
Vrata otvorena i slušam U mreži Prvoga. Kao svako jutro cijeli niz godina. Bilo je u toj emisiji različitih prodavača magle, mlatimudana, pokvarenjaka, rijetko netko pametan. Ali danas, upravo prije prvog gutljaja mirišljave kave, gost u emisiji, nekakav profesor, a pop, popiša mi se u kavu. Punim mlazom.
Bilo me svugdje, čuo sam svašta, vidio svašta, ali ovako ogavno nešto nisam čuo nikada.
Njegova teza da se o pedofiliji u Crkvi ne bi trebalo pričati u vremena pred Uskrs.
Stao sam osupnut. S gađenjem gledao kavu. Ne bi se trebalo pričati pred Uskrs. A dječicu su karali svaki dan, i radni i blagdanski i praznički.
Smrad.
Zasrao mi je cijelo jutro.
Lijepo je počeo dan.
Bila je zima pred dvadeset i pet godina. U zadimljenoj pivnici u Grazu, sjedimo nas nekoliko, jedini Hrvat sam ja, ostali su Esterajheri. Jedan od njih je profesor kroatistike, tip priča svakako bolji hrvatski od mene. Piva za pivom, kapela svira sve što se naruči.
Ja ustajem pijano i tražim da mi sviraju Edelweiss.
Austrijancima za stolom nije baš ugodno. Ja tumačim da je to jedna lijepa pjesma. Jest, pjesma je lijepa, ali konotacija je ružna. Vuče na prošla vremena. Kapela svira, dva policajca koji su bili neko vrijeme za šankom prilaze, gledaju me, vidjeli su da sam se ja derao da sviraju Edelweiss. Ma i čuli. Jedan se saginje i kaže Gospodine, sad i više ne. Razumijete?
Razumio sam.
Pjesma je završila, a jedan od mojih sugovornika pogledavši me ozbiljno kaže:
Hrvati su jedan divan narod, ali jedino funkcioniraju pod čizmom.
Skočio sam, kroatist me smiruje, policajci sa šanka gledaju. Smiruju me.
Vadim stotinjak maraka, bacam na stol i ljutito odlazim.
Milion puta sam se toga sjetio.
S gorčinom sa shvatio da je tip koji umalo nije dobio po gubici hrvatskom šakom, bio savršeno u pravu.
Kad si toga svjestan, a gledaš verbalno junačenje Hrvata oko svega, od nekakvih nogometnih utakmica, pa do neostvarenih gospodarskih planova, političkih ciljeva, ne mogu a da se ne sjetim one čuvene:
– Karaću te, izistinski, bez foliranja. Karaću te dva sata u cugu! Ma kakvi… Karaću te celu noć, dok ti ne dođe tetka iz Bosanske Krupe. Važi?
– Dobro.
– Znači nema frke?
I svi znamo da se Bata dobro najeo kod Štefice Cvek, ali se nije najebo.
Jak na riječima. Nikakav na djelu.
Baš kao i mi Hrvati.
Ratnici perom i tastaturom. Internetski junaci. Pičkice u životu.
Društvo je zatrovano mržnjom.
Mrzimo crnce, mrzimo Srbe, mrzimo Nepalce, mlatimo Indijce, Pakistance, ni oni iz Indonezije nam nisu baš po mjeri. Nitko nama nije po mjeri.
Mi smo narod koji voljeti ne zna. Koji tuđi rad cijeniti ne zna.
Mi znamo mrziti. Jer, Mi Hrvati!
Hrvati su narod koji mrzi sve. A ne mogu ništa.
Tvrdi u srcu, meki na kurcu.
I onda me raspizdi Viktor Gotovac.
Prvo me raspozdijo popovski prfesor. Onda me raspizdi Viktor Gotovac. Jerbo otkrio je istinu koju ja dugo znam. Čuvam je zaključanu u sebi. Bio sam uvjeren da je samo moja. Da to znam samo ja. Kadli, evo i njega. S istinom.
Gledam njegovu objavu na Twitteru, komentira profa hrvatsku šutnju oko stvari zbog koje se u Izraelu vlada trese, a mi jaučemo na Twitteru, na Facebooku se stavljaju slike ljutitih mačaka i peseka. I to je to. Ni kurcem da bi makli, a onda profa kaže:
Ili, zato što smo nacija koja ne propituje, već slijedi, možda smo već svikli na sve afere. “Manje zlo”, možda je to naš izbor…
E dragi profesore Gotovac, da sam mlađi četvrt stoljeća, da sam kojim slučajem popio više od nekoliko piva, da je svirao Edelweiss, možda biste Vi dobili bocom po tintari?
A poslije bih Vam se ispričavao.
Jer bih shvatio tužnu istinu. Da ste u pravu.
Jer Hrvati su samo tvrdi u srcu, a meki na kurcu.
Loši gospodari, ali zato odlične sluge.
A sluge državu ne znaju imati.
Da probam, možda zato što nas boli grlo. Ili, zato što nismo Židovi. Možda imamo nešto pametnije za radit, sjedimo na suncu i pijemo kavu…
Ili, zato što smo nacija koja ne propituje, već slijedi, možda smo već svikli na sve afere. “Manje zlo”, možda je to naš izbor… pic.twitter.com/3ZPaYkOLVz
— Viktor Gotovac (@GotovacViktor) March 28, 2023