Svi mi znamo, jerbo ako ne gledamo televiziju, čujemo na radiju. Ako ni radio ne slušamo, vidimo na naslovnicama novina na benzinskim postajama, ako se ne vozimo autom, vidimo na pultovima u trafikama dok čekamo tramvaj. Ako se ne vozimo tramvajem vidjet ćemo dok kopamo po kontejnerima i naiđemo na oguljenu kožicu s krumpira umotanu u recimo Jutarnji list. Pa nas ubode naslov. Ako ništa drugo, onda će nam lajava susjeda s prvog kata u prolazu reći.
Hrvatska prosperitetno društvo. Društvo s blistavom budućnošću. U koju nas sigurnim korakom, poput Tita nekad na čelu kolone, vodi ova Vlada, Vlada Andreja Plenkovića.
Uopće ova fraza. Ova Vlada, Vlada Andreja Plenkovića, koju poput žvakaće stalno premeću po čvaljama dupelisci iz struktura… Jer tako se napreduje. Što ako životni put odvede Andreja Plenkovića u NATO? Što ako životni put odvede Andreja Plenkovića u EU? Što ako Andreja Plenkovića odvedu Cigani čergari, ili ga ukradu strašni haremski čuvari? Što ako ga, a u njegovoj stranci ne bi bilo prvi put, odvedu zatvorski čuvari?
Kako li će se ti nedotupavni tipovi prešaltati na novu frazu, bez Andreja Plenkovića? Ili će bit NATO Andreja Plenkovića? EU Andreja Plenkovića? Ciganska čerga Andreja Plenkovića? Eunusi Andreja Plenkovića? Ćelija Andreja Plenkovića? Ako su svoju ćeliju imali Ročko Čolaković i Pijade Moše, pa su prevodili Kapital, može i Andrej Plenković. Koji je isto prevodio kapital. U džepove jataka i jarana. A i Hrvate žedne preko vode je uspio prevodit.
Cigansku čergu Andreja Plenkovića imamo već i sad. U njoj živimo. Oskudica i neimaština na svakom koraku, krade se da bi se preživjelo, skuplja se stara krama i prodaje.
Eunuhe Andreja Plenkovića imamo. Uškopljenici koji su postali ministri, bez muda. Dovoljno je pogledati reinkarnaciju Zumbul Age, utjelovljenu u liku dr. prof. Vilija Beroša, s kojim Plenković briše pod kad se sjeti. Tare blatne cipele, navlači mu harlekinsku kapu dvorske budale. Kad mu se prohtije.
Za Hrvate je svakako najgora alternativa još jedna pobjeda Andreja Plenkovića na izborima. Odlazak bilo gdje, na bilo kakvu plaću, ili čak i na posao bez plaće, za Hrvate bi bilo svjetlo na kraju tunela.
A svoj klateži, svoj žgadiji koja bi ostala, a koja se basnoslovno obogatila, koja je svoje ukradeno blago zbuksala po bankama, prebacila na obitelji, jednostavno otet sve dokumente koji glase na njihovo ime. Od kartice dopunskog osiguranja do putovnice.
I izdat im nove. Ispod čekića. S novim identitetima. A stare identitete pobrisat. Kao da nisu nikad postojali.
Pa nek podižu novac u bankama. Prodaju nekretnine koje glase na njihovo ime.
E da je pameti i volje…