Na ovim prostorima uvijek je popularno se pozivati na stare stvari iz hrvatske povijesti. Jerbo mi imamo detalja iz povijesti kojima se uistinu moramo dičiti.
Naravno, prvo ćete pomisliti na stari hrvatski pozdrav.
Zajebanti su vrlo brzo smislili inačice, koje su počele kružiti Internetom.
Pa tako:
– U usta ga vista! plavuše su bile pozdravljane od terminatora u vrijeme terminatora!
– Hasta la vista, za dom i Isusa Krista! tradicionalan konkvistadorski pozdrav
– Obali ga! je stari balijski pozdrav.
– Rimtu ti tuki u steaua! je stari rumunjski pozdrav
– Napuši mi se! je stari rastafarijanski pozdrav iz pjesme Bob Marleya.
– Popuši mi! stari je indijanski pozdrav koji poziva na lulu mira, ali je u međuvremenu kompromitiran.
Dakle, i druge kulture, poput nama bliske, indijanske, imaju stare pozdrave koji su kompromitirani od naroda koji su ih prihvatili kao svoje.
Indijanski pozdrav Popuši mi! možda je najkompromitiraniji kod nas i u susjednoj Bosni. A i u Regionu uopšte.
Stari indijanski pozdrav Popuši mi! najčešće kod nas koriste političari, ministri, predsjednici vlada, u sebi tako pozdravljaju novinare koji im postavljaju glupava pitanja o krađama milijardi kuna, a glasno progovaraju To je ne-tema. Pogledaju te u oči, onako, vodnjikavim pogledom… To je ne-tema, zamišljajući te kako klečiš pred njima. I uzvraćaš pozdrav.
Istim pozdravom, izrečenim u sebi onomad je novinare pozdravila i predsjednica Ustavnog suda, gospoja Jasna, kad su je upitali zbog zašto si je isplatila četiri ogromne, ali zato slabo zarađene, plaće, a na koje nije imala pravo. I drpila državi 100.000 kuna. A država, to smo mi.
Tako nas pozdravlja Skupina 76 petkom na tv prijenosu glasanja u Saboru. Tko je za prijedlog oporbe? 22! Tko je protiv? Popuši mi! U saborskom rječniku Popuši mi! Ima značenje, prijedlog oporbe nije usvojen. Većina iz oporbe, njih pedeset i tri niti ne dolaze na glasanje, da se ne bi zabunili, pa pod stol… To vam je takva pamet.
Istim pozdravom, izrečenim u sebi onomad je novinare pozdravio i Đuro Sessa, na upit kada će se podvrgnuti poligrafskom ispitivanju, nakon što je izjavio da će učiniti, pa opovrgnuti tvrdnje Zdravka Mamića da je korumpiran.
Tako je pozdravljao rečeni Zdravko Mamić, prilično često, ali zato glasno i razgovjetno.
Dobar dan, gospodine Mamić, Agencija Vašeg sina… A Mamić odmah prekida, kako je i red, jer se nisu pozdravili i lijepo i pristojno pozdravi Popuši mi kurac!
Pođimo od početka. Najbolje je početi od početka!
Davnog četvrtog studenog 1876. održana je premijera Nikole Šubića Zrinskog, pod ravnanjem Ivana pl. Zajca.
Otmjene dame u svečanim haljinama, muškarci s cilindrima i tamnim odijelima, obaveznim monoklom na oku, na druženju nakon premijere u Grand Caffe kavani na trgu Bana Jelačića oduševljeno su prepričavali glazbeni doživljaj.
Muškarci u vadili notesiće iz džepova kaputa, važno pljuckali i oblizivali vrhove olovki tintoblajki i pažljivo zapisivali dio iz opere koji ih se najviše dojmio.
Zapisavši tako, ponavljali su, provjeravajući kod drugih iz društva, da li su točno zapisali.
”Za dom” zaderao se u HNK danas zaboravljeni pjevač, onako važno lamatajući sabljom, kao da će posjeći jednim udarcem barem prva tri reda partera, ”Spremni” odgovara mu zbor.
Predivno. Upečatljivo.
Taj dio je pažljivo utefteren u notesiće.
Već nakon desetak dana, svi su pozdravljali pozdravom ”Za dom”, a pozdravljeni je spremno odgovarao ”Spremni”.
Kumeki s Dolca koji su dolazili rano ujutro u Agram da bi prodali nešto svoje robe, malo su modificirali pozdrav, pa su dok su ozarena lica derali se ”Spremni” ponosno digli desnicu ruku ispruživši je, da bi onda rekli onak’ šeretski, Vi’te milostiva kak’ mi je veliki. Kukuruz.
Od negdje tisućuosamstosedamdesetišeste, kasne jeseni, pozdrav je postao opće prihvaćen s oduševljenjem.
Prošlo je šezdeset godina od premijere.
Premijera nove izvedbe, pod ravnateljstvom legendarnog gospodina Lovre pl. Matačića.
Ista stvar, samo s malim dodatkom…
”Za dom” zaderao se u HNK g. Milan Pichler, onako važno lamatajući sabljom, kao da će posjeći jednim udarcem barem prva tri reda partera, ”Spremni” odgovara mu zbor, ali ne lezi vraže, ”Spremni” odgovara mu parter, balkon i loggia, uz glasno ustajanje i lupanje petama podignute ruke da bi pokazali veličinu svoje kuruze.
Dame su ih uzbuđeno gledale, treptale blistavih očiju, zamišljajući klipove kukuruza, debele dugačke i tvrde.
Svi su spremni. I g.Pichler i vlasnici kukuruza. I dame. Na sve! Sve za dom!
”Za dom” zaderao se na prepunom Maksimiru g. Joe Šimunić, onako važno lamatajući od znoja namočenom majicom, ponosno gledajući na tribine, pa cijeli život je čekao ovaj trenutak!
”Spremni” odgovaraju mu tribine, ”Spremni” odgovara mu u sebi i reporter, spremna je i svečana loža, koja se samo tako zove, jer tamo sjede besprizornici i moralni otpad.
Tim starim hrvatskim pozdravom pozdravljale su se i posade vlakova kad su ulazile u kancelariju s dostavnicom, koju im je službujući morao potpisati kao znak prijema novog kontingenta Cigana, Srba, Ćifuta, hrvatskih otpadnika.
U Jasenovcu.
Tim pozdravom su vojnici odzdravljali kaplaru, kada ih je postrojio i vodio na stratišta kako bi pucali u gore rečene.
I u njihove žene i djecu.
I majke, sestre, očeve.
U nevine ljude, ruku vezene leđima žicom. Pucali su hrabro. U prsa i glavu.
Ma da su samo jednoga, ali samo jednoga ubili, gotovo je.
” Čime se pametan stidi, time se budala ponosi”
Stara je narodna izreka, nastala davno prije rođenja Huga Badalića, autora libreta opere ”Nikola Šubić Zrinjski”
Javljaju se besprizornici. Pozdravljali bi.
Javlja se neki Pero Ćorić, Neki Tepeš, ma ima ih koliko oćeš. Javljaju se, niču ko gljive na đubrištu.
Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!
Javlja se i neki Skejo, pažljivo njegovane kosice, ljutit i vječito nadrkan, jer mu kosa nije dovoljno gusta da je može, kako Bog zapovijeda, slijepiti čičkovim uljem, zalizati na čelo.
Ispod nosa ponosno mu se koči poštucani brk, točno onakav kakav neki frajeri vole na nekim drugim mjestima, nazivajući ga ”frizurica hitleruša”.
Strane novine, portali objavljuju njegovu sliku.
Sa pičkolikim brkom.
I on bi pozdravljao.
I pozdravlja starim hrvatski pozdravom, koji je možda samo malkice kompromitiran.
Pa se može koristiti. U posebnim prilikama.
S velikim zadovoljstvom, odgovaram im starim indijanskim pozdravom, koji je doduše kompromitiran.
Popuši mi!
