Naši političari su seratori. Seronje. A javni medijski prostor doživljavaju kao običnu serionicu. Baš svoju serionu, poput onih drvenih straćara sa srcem urezanim na vratima, u kojima na hrđavom čavlu visi tko zna kada sašivena krpa s džepom u koji su naslagani pažljivo izrezani novinski listovi, pa ti je nakon upotrebe tih papira dupe crno od novinske boje. Medijiskim vijestima brišeš dupe. Baš primjereno.
Evo, tako ja shvaćam naše političare i naš medijski prostor. Kao serionicu na nekom zapuštenom imanju u Donjim Kukuruzarima, u kojoj političari brisu dupe medijskim uradcima.
A naši političari svakodnevno, u redu čekaju ne bi li prosuli svoja sranja pred cenjeni publikum. Pa izrečeno govno smrdi do neba. Pridonosi zagađivanju atmosfere i tom kako se kaže, globalnom zatopljenju.
Nakon što su se izasrali i obrisali dupe medijskim papirićima izrezanim i stavljenim u prljavu krpu s džepom, stupaju na scenu sluge i dupelisci.
Netko je davno kredom napisao na zidu od sklepanih dasaka :
Pa tumače da to što se njihov idol izasro nije u stvari sranje nego najfiniji parfem, u klasi recimo meni omiljenog Lancome Tresora. Pogledajte na što liče nastupi nižerangiranih političkih zombija. Sjećate li se davno upokojeno precednika Frendže? E, taj ga je srao ko vidra. Što god je rekao, armija dupelizaca tumačila je danima i mjesecima što je pjesnik u stvari htio reći, da u stvari nije rekao da smo stoka sitnog zuba. Na primjer. Dala bi se napisati cijela knjiga njegovih mudroserina, samo knjiga, navedena jedna po jedna, bez tumačenja budala koje brane nebranjivo. A knjiga bi se rečmo, mogla zvati Sretan sam da mi žena nije Židovka ni Srpkinja, prema izjavi u Vol stritu (lat. Konjščinska) u Dubravi, davne 1990.
Prošlo je od tada puno vode rijekom Savom, svakakvih debila je bilo, koji su srali neviđene budalaštine, punili jame, pa je jadnik, vlasnik zapuštene parcele u Donjim Kukuruzarima morao svako malo kopati ovu rupu i premještati svoju serionicu.
Sada bi trebalo pomoći čovjeku, izmučenom stalnim kopanjem luknji za sranje. Pošalješ bager pa da napravi stotinjak rupa, da se nađe. Jerbo pedeset od tih rupa rezervirati bi trebalo za PVRH Andreja Plenkovića, kojem žile na vratu skaču od napinjanja, ko da je pojeo nešto teško probavljivo, dok tumači da HDZ kojim on komanduje nema plave veze s lopovskih HDZ-om Ive Sanadera, nakon rješenja Vrhovnog suda od jučer. Unutri na tom papiru piše da su HDZ lopovi koji moraju vratit petnaestak miliona kuna. Ali u presudi nema vremenskog ograničenja. Ne piše da su to bili lopovi ne znam do dana tog i tog, a dalje su čisti ko Sunce. Jerbo što god mi mislili o sucima, oni budale nisu, znaju da je talent HDZ-a za krađu neviđen, stečen rođenjem, a kasnije od prilike do prilike dodatno fino izbrušen.
Plenkoviću je puno lakše jer ima pomoć Gordana Nj. Jandrokovića, Vladimira Šeksa, ali i Branka Bačića, koji se upinju dokazati da se radi o nekakvom novom HDZ-u, premda su i u to vrijeme krađe bili veliki drek u stranci. Dobro, Branko Bačić baš i nije od neke pomoći jer ga kurca niko ne razumije što on kenja, ali svejedno bager je iskopao pet rupa samo za njega. Napunit će ih on brzo, prije zime.
Natupila je maksimalna kontrola štete. Frajeri na HRT u u Otvorenom temu presude i kriminala u HDZ-u otvoriti neće nikada. Plenki će platiti kaznu da okom ne trepne (ne koprca se argumentom da on s time nema veze pa neće platiti), jerbo, proračun je voda duboka, ako si naravno HDZ. Kaznu za krađu platit ćete vi i ja.
