Svanuo je. Dugo očekivano sunčano jutro. Odma je sve ljepše, sve odma gledam s vedrije strane.
Sa sunčane strane ulice.
I odma naiđem na dobre vijesti.
Baš dobre. A malo je dobrih vijesti u ovjoj zabiti, gdje je Bog civilizaciji i napretku odavno rekao laku noć. I zalupio vratima.
I zaključo ih i ključ bacio, da se ludilo ne širi dalje.
Svakog dana slušam priče, dobivam pisma, mailove o tome kako je ova država bezosjećajna. Seru li ga seru.
I jutros ja čitam. Sve se rastapam od miline. Priča o koordiniranoj brizi države za pojedinca. Čovjek se odlučio malo skučiti. A gdje bi se skučio čovjek nego na moru. Junak ove zove se Pavao Vujnovac.
A gdje se skučiti na moru, ako ne u moru. Ako ne u moru onda bar na samoj obali mora. Prvom redu do mora. Jerbo, čovjek je iz Osijeka, a poznato je da oni iz Osijeka ne mogu bez mora. Prvog reda mora. Kao što oni s mora ne mogu bez Osijeka, pa makar to bilo čuveno osječko sveučilište na kojem se školuju najjači pomorski kadrovi, model Vice Mihanović.
Čoek napravio dvorac na obali mora. Ko nekad rimski car Dioklecijan. Nije on napravijo dvorac na pomorskom dobru. Nego na samom početku pomorskog dobra.
Izraz pomorsko dobro nikad nisu čuli u Osijeku, što je malo čudno obzirom na višestoljetnu tradiciju pomorskog vakulteta u Osijeku, koje, valja opet napomenuti proizvodi pomorske stručnjake model Vice Mihanović.
O tom pomorskom dobru mrvi se i drobi nešto u knjizi smeđih kožnih korica na kojoj je utisnuto zlaćanim slovima Ustav Republike Hrvatske.
A jebate led, pa najveći ustavni stručnjak je isto iz Osijeka.
Dakle, sigurno je sve po zakonu. I struci.
Dakle, ne vjerujem da je čovjek podigo dvorac da se nije konzultiro s probranim stručnjacima za to područje, a koji su mu na dohvat ruke.
Ali, nekakve papire za dvorac ipak moraš imat. A s papirima je teško. Još ako gradiš na području na kojem radi nekakvih sitnih pizdarija ne smiješ graditi. Vjerujte mi, niti vi, a niti ja ne bismo mogli graditi na tom području. Čim bi zidić temelja izronio iz zemlje, potaracali bi ga revni inspektori poštenog i objektivnog gazde Andrije Mikulića, a i neka kazna bi pala. Da bi se u zraku okretali.
Ali eto, država je odlučila biti dobrohotna prema gospodinu Pavlu Vujsiću. Ujedinili su se mnogi organi države u istom cilju. Pomoći dragom i dobrom gospodinu Paji.
Te Ministarstvo prostornog uređenja, Te Ministarstvo mora zemlje i neba, i štakori iz općine živnuli su, pa su bržebolje prenamijenili Plan upravljanja pomorskim dobrom. Koje se spominje u Ustavu. Ali, ko jebe Ustav, bitnije je mišljenje štakora iz nekakve opštine na obali mora. Koje ima sreću da ima to pomorsko dobro, pa ga može krčmiti u zamjenu za. E jebi ga, nisam vidio u zamjenu za što.
Ali mogu pretpostaviti.
Konačno da je naša država pokazala sluh za želje građana. Ovaj puta samo jednog ili dvojice.
No sutra je novi dan. Sutra možete i vi početi graditi betonsku tvrđavu na samoj obali mora.
Lijepo je kad općina ima razumijevanje za građane.
Zar ne?
Dobro jutro Hrvatska!
I laku noć! pic.twitter.com/TdTJeRI713— Spectator (@SpectatorHR) May 22, 2023
