Dok je samo bio predsjednik GO Zagreba, Davor Bernardić vrlo žestoko proklamirao borbu protiv skupljanja funkcija, sada se i njemu prohtjelo biti predsjednik kluba zastupnika, pa da može šlihtat neposlušne zastupnike kako mu se poželi.
Sve to je isplanirao u dogovoru sa Arsenom Baukom, koji je odjednom ulizički shvatio da mu je funkcija predsjednika kluba prevelik balast, jer nemreš bit saborski zastupnik, pa još vuć konce u stalnoj igri opstruiranja predsjednika ŽO SDŽ, Ranka Ostojića, a i zgodno je povuć se u korist šefa, jer, tako se napreduje.
Jer, ja sam još uvijek uvjeren da će nakon sutrašnjeg stezanja jaja u škripcu iz Bauhausa, Bernardić ostati predsjednik.
Arsen Bauk je nedavno izjavljivo, frfljao po novinama, lukavo se smiješeći, da on nikada više sazvati sjednicu Kluba zastupnika SDP-a. Nikada!
Boli ga kurac, nek saziva ko oće, on neće.
Časna bodulska riječ.
Nek ga vodi Bernardić. On neće!
Čak se toliko raspizdijo, da je izjavio da ako Bero neće vodit klub, onda nije ni za bit predsjednik.
A Bero jedva čeka biti predsjednik kluba zastupnika.
Vidli zastupnici kako Bero vodi stranku, pa se pošteno usrali, skočili na zadnje noge i suprotstavili se izboru Bernardića kojem se baš oće bit predsjednik kluba zastupnika, pa će svi pitat u Saboru Di su pare? I sve otić u pičku materinu.
Neki od vas se sjećaju predmeta Logika iz gimnazije (znate ono, premise i konkluzija)
Premise su:
Dakle, Bauk više neće bit predsjednik Kluba zastupnika, niti sazvati sjednicu Kluba, ma da ga i jebeš, ali on neće.
Dakle Bernardić baš oće biti predsjednik Kluba zastupnika, da ga jebeš, neće popustiti od toga.
Dakle zastupnici baš neće Bernardića za predsjednika Kluba zastupnika da ih jebeš.
