Vila Ferić u Splitu.
Bila je predizborna kampanja za predsjednike ŽO.
Zagrebu je prijetila direktna, vrlo realna opasnost od potpunog preuzimanja Gradske organizacije od strane ljudi vrlo bliskih Milanu Bandiću.
Moram priznati, a poznato je i čitaocima da sam se vrlo aktivno bio uključio u kampanju, ne svrstavajući se cijelo vrijeme niti uz jednog kandidata.
Niti jedan (jedna) od kandidata nije imao moju podršku niti u jednoj rečenici.
Moj angažman se sastojao u razotkrivanju svinjarija koje su se događale tijekom kampanje, ali i u razdoblju prije same kampanje, koje je bila priprema terena, kojom se željela osigurati pobjeda kandidata favoriziranog od strane vrha stranke.
Shvatio sam, poput mnogih od vas, koliko je važno oteti grad Zagreb iz ruku Bernardićevih pouzdanika, Saše Karizmatika Molana i svemoćne zagrebačke partijske vedete, Tamare Čubretović, te spriječiti predaju grada u ruke Denisu Hrestaku i Tamari Čubretović, again.
Sve to se događalo pred tri mjeseca, ne tako davno, dapače, nedavno.
Da bi u međuvremenu oboje prešli u stranku BM365.
Kod Milana Bandića, kojem eto, možda malim dijelom i mojom zaslugom, nije predana organizacija na tanjuru, jer je izabran Gordan Maras, a ne Denis Hrestak, kandidat koji je svoj poslovni uzlet doživio članstvom u upravi Apisa, gdje je postavljen iz kvote Milana Bandića, a poželio je (osobno sumnjam da to uopće nije bila njegova želja, nego njegovih nalogodavaca), biti predsjednikom zagrebačkog SDP-a.
Ne znam da li su se članovi SDP-a ovih dana zapitali jednu stvar.
Da li ste drugarice i drugovi uopće svjesni, da je čovjek koji je obnašao dužnost predsjednika zagrebačkog SDP-a godinu i pol dana, samo dva mjeseca po gubitku funkcije, prešao u klub zastupnika protivničke stranke?
Danas su dvije godine od gubitka izbora, sutra u 13 sati će biti dvije godine od konferencije za tisak pred zgradom Iblera, gdje je Zoran Milanović rekao, Gotovo je odlazim.
Bio sam tamo, o čemu svjedoči i snimka RTL televizije.
Da li bi se svi članovi SDP-a osjećali kao posljednje govno, da je Milanović, donedavni član stranke, samo dva mjeseca kasnije, objavio da je sada član HDZ-a?
A da ga tamo čeka i Zlatko Komadina, koji je prešao u HDZ par dana ranije? Član predsjedništva SDP-a, potpredsjednik.
Kako biste se osjećali? Kao govno na kiši?
A vidim, postupak Tamare Čubretović, članice predsjedništva i donedavnog predsjednika Saše Karizmatika Molana nailazi na masovno razumijevanje članova.
Zašto se ne provede, kako se to nekada zvalo „diferencijacija“ i pobacaju iz stranke svi oni koji odobravaju čisti čin ogavne izdaje.
Ovaj prelazak jednako je ogavan kao i Sauchin čin, ili HNS ovo pretrčavanje HDZ-u.
A Predsjednik SDP-a, koji je za njih ruku u vatru stavljo, koji je na liste ih stavljao, šuti.
Skrenuo sam sa teme.
Raspizdilo me.
Dakle u vrijeme kada se trebalo suprotstavit takvim tipovima da preuzmu Zagreb do kraja, ja sam dobio dokumentaciju o Vili Ferić u Splitu.
O kojoj sam zamoljen da pišem.
Tada se radilo o iznosu od petnaest miliona kuna sa nešto kamata, ne puno, oko sedam miliona kuna.
Dilema je trajala pola sata.
Praviti se frajer, pa otkriti još jedu aferu, koja seže u dalekih dvadeset godina, ili objaviti mail gospođe Tamare Čubretović kojim porihtava članarine i određuje koga, na osnovu pošlihtane članarine izbaciti, dileme nije bilo.
Šteta od dvadesetak milja je već učinjena davno, lova je spiždena, koliko ja znam, nije pokradena, pa se tih dvadeset i kusur miliona treba nabit na onih deset miliona duga Kikašu, za plaćanje Bandićeve kampanje.
A SDP nema ni filira, njima je jadnima isti kurac bili dužni deset ili trideset miliona kuna.
Dug nikada neće vratit, tim više što će im i broj zastupnika pasti radikalno, jer građani nisu na tikvu pali da bi za njih više ikad glasali, pa će time pasti i iznos glavarine koju plaća država po glavi svakog saborskog zastupnika.
Mogli bi svi članovi koji ne podržavaju Veru otić iz stranke i putit ga da on i njegovi pristaše vraćaju dug. Gazdi Milanu
Bio bi to dobar zajeb.
Po meni, puno je veće sranje tih deset miliona kuna.
Kada su shvatili u SDP-u da bi ih Kikaš mogao ovršiti, pred pet šest godina, jedina dvojica koja su znala sa novcima u SDP-u, Slavko Linić i Dinko Suton predlagali su nagodbu sa Kikašem, na način da se plati dio duga (mislim da se radilo oko dva miliona kuna, pa se time zatvori slučaj) ili da se odmah tuži, a tajnik stranke Zvane Brumnić nije htio plaćanje, nego je predlagao tužbu, pa što bude bude.
Zoran Milanović nije htio niti jedno niti drugo.
Pa je tužila šefica računovodstva iz Z1, po sili zakona, da predmet ne ode u zastaru, pa bi sva odgovornost pala na nju. U toj kampanji Zagreb je bio pretrpan plakatima Milana Bandića, on je iskakao iz svake reklame, cijeli Zagreb preplavile su lopte Milana Bandića, a sve to nije bilo čudno ni tadašnjem direktoru SDP-a, Godranu Marasu, koji se nije pitao koliko to košta.
Dalje cijeli slučaj smrdi na nemar i na zataškavanje.
Cirkus je, da je sve detalje cijelog slučaja, znao Rajko Ostojić, gradonačelnički kandidat u borbi protiv Milana Bandića, a da niti jednom prilikom nije niti otvorio usta po tom pitanju.
Pitanje je svih pitanja, majka svih pitanja, zašto Rajko Ostojić nije to niti spomenuo u kampanji, jer je to bio vrlo jak argument, koji je moga satrati Milana Bandića?
Koji je bio interes u pitanju?
Kada je nakon pet šest godina došla ovrha od deset miliona kuna, umjesto da trenutno reagira, obavijesti predsjedništvo i pokuša naći barem veći dio novaca da se stvar spriječi, pa da uđe u pregovore sa Kikašem i ponudi mu dio sredstava da odustane od kamate ili dijela glavnice, Bernardić je držao u ladici ovrhu deset dana, te je objelodanio tri dana prije ovrhe, čime je počinio kaznena djela zlouporabe položaja, nesavjesnog poslovanja i pogodovanja.
Naravno da se nitko iz stranke nije sjetio reagirati, a nije ni DORH, premda se radi o kaznenim djelima koja se gone i po službenoj dužnosti, valjda su se smilili tim jadnicima, pa ih nisu htjeli smetat u spavanju..
Naravno da se nitko iz stranke nije sjetio, niti Predsjedništvo, niti Glavni odbor, pitati da li je pokrenuta kaznena prijava protiv Milana Bandića i Jelene Pavičić Vukičević, koja je cesiju koja je predmet ovrhe, potpisala potpuno neovlašteno, iako je Predsjedništvo donijelo odluku da će se pokrenuti tužba protiv Bandića i Vukičevićke. Prošlo je pola godine, provjerom u DORH-u, prijave još uvjek nema.
Milan nije dao dopuštenje da ga se tuži!
Zašto, u svjetlu svega, ta tužba protiv Bandića i Vukičević nije nikada pokrenuta, nije poznato, ali je jasno!
O nekakvom regresnom pravu naplate deset miliona kuna, nema niti govora.
Prema tome, vila Ferić je ionako samo još jedan od posljednjih čavala u lijes SDP-a.
Nebitan, jer toliko je čavala zabijeno u lijes SDP-a, da liči na zakovicama optočen remen Cyda Viciousa.
Ni Drakula više iz njega ne bi mogao izaći.
