Čitam u novinama da se svi dive Andreju Plenkoviću i ekipi žonglera i cirkuskih pelivana, članovima cirkuske skupine koja nastupa pod nazivom Vlada Republike Hrvatske.
Velika je stvar što je Hrvatska postala Predziđe kršćanstva. Povratak je to u 1519 kada je papa Lav X dao taj naziv Hrvatskoj, odnosno Petru Berislaviću hrvatskom banu. Pola tisućljeća je trebalo proći da bi Hrvatska opet postala Antemurale Christianitatis.
Zahvalni Hrvati s oduševljenjem su prihvatili, pa će Jevropljani sada na miru živjeti, hodati u kazališta, mahati lepezama na koncertima, ljetovati, zimovati, sve u svemu, živjeti lagodan život. Jer, bakćanje s uvijek novim valovima emigranata svih vrsta prepustili su velikodušno Hrvatima. Poglavito stanovnicima Novog Zagreba, ali i zaposlenicima ustanova i preduzeća oko Tomislavovog trga.
Europa je Hrvatsku imenovala Krajinom. Nije ju učinila Krajinom, to su učinili svojim servilnim ljubljenjem guzice svakom ćati koji izađe iz aviona koji leti na relaciji Bruxelles – Zagreb, cirkuski pelivani i žongleri iz cirkuske skupine Vlada Republike Hrvatske.
Europa nam se divi. Naprosto, oni ne mogu vjerovati kako su budale pohlepno zagrizle udicu. Pa nas malo poglade, a mi sretni i ponizni. Jer nas je pomilkio nekakav očalinko Šarl Mišel, tip što liči na poštanskog činovnika u Donjem Lapcu. Ili šefica pučke kuhinje baba Urša.
Samo čekam, još se nije desilo, ali kampanja samo što nije, pa će se organizirati potpisivanje na majice, druženje s obožavateljima po prodajnim centrima, na trgovima.
Dive se ministrima. Pameti ministrice poljoprivrede. Inteligenciji i bistrom pogledu ministra Filipovića kojem ne znam ime. Gordana Grlića Radmana ne bih ni spominjao. On kad porogovori, svi stanu. Zapanjeni. Kolika je to panjina.
Dive se svi i našem vrlom ministru obrane. Stručnjaku za PowerPoint prezentacije, točnije, za njihovo kopiranje. Pa jel vi uopće imate pojma o kakvom se teškom i složenom poslu radi? Svakako je bio ogroman intelektualni napor uložen u tu radnju. I još budi ministar, još se kući, redaj kuće i stanove ko što djeca iz škole izlaze.
Dive se uspjesima naše Vlade.
Hrvati su svake godine sve veći domoljubi. Domoljublje iskazuju na mnoge načine, a sve češće svjedočimo da Hrvati svoje domove ne napuštaju niti ljeti. Kad ožeže sunce, kad se s ekrana u vijestima vrte prilozi s biserno plavim morem, ženskama na plaži kojima su guzice pojele ono malo špage, ni pogled na zidine Dubrovnika, Stona, Svetu Stošiju, ne pomaže. Nema mora. Jerbo se čuva dom. Domoljublje na najžešće. Živeći prema mjerama i potezima koje provodi Vlada RH, postali smo domoljubi. Ne idemo na more, ostajemo doma. Jer za more love nemamo. More je naše, ali nije za nas. Kao rezultat rada Andreja Plenkovića i okupljene cirkuske skupine.
Na ovakvo iskazivanje domoljublja godinama nas priprema, trenira, uči Veliki Učitelj Andrej Plenković i njegov ekspertni tim, koji se voli nazivati Vlada Republike Hrvatske, a u stvari su samo skupina zbrda zdola skupljenih polusposobnih ili nesposobnih aparatčika koji su u vladu ušli po teritorijalnom ključu, tipova koji ni o čemu nemaju pojma, a i nije bitno jer sve odlučuje Veliki Učitelj. Ministri se trebaju samo pojavljivati se pred kamerama, kimati s neskrivenim oduševljenjem na riječi Velikog Učitelja i voditi računa o privatnim poslovima. Svojim
Evo, tip koji je ministar obrane u vrijeme kad se opasno blizu nas vodi krvavi i žestoki rat, još uopće nije shvatio da je on ministar obrane. Voze ga na posao, on sjedi, u trenucima dokolice crta dvojke na papiru i onda ih izvježbanim kretnjama pretvara u patkice. Zna on to, ekspert je za to. Još od škole, iz vremena kad mu je dvojka u imeniku bila sanak pusti.
I tip koji bi nas trebao braniti, kaj ja znam, valjda od Rusa, premda su na Ukrajinci poslali poklon paket, uopće ne kapi da je ministar obrane on misli da je ministar imovine. Državne, a kao da je njegova, jer prije nego što je postao ministar obrane bio je ministar državne imovine.
Jako ministarstvo. Ministarstvo državne imovine u državi u kojoj sve što je državno, to znači kao da je kurvino. Nosi ko stigne, trga od kolača tko stigne, krade se na sve strane.
A on ministar. I on se počeo kućiti. Točnije, prvo se počeo kurčiti, prvo je shvatio da je on nije neki mali drek, mali državni činovnik. Nego veliki. Pa mu treba i veliki stan.
E, to su bila vremena, u to vrijeme ministar nije risao dvojke na papiru u trenucima dokolice, nego je visio danima na stranicama IKEA šoping centra. Vrtio je elemente poput cirkusanta što žonglira onim čunjevima, prebacivao ih, sa zida na zid, gledao. Ukrašavao vazama, stavljao u njih jaglace, ma sve, samo da to bude dom. Jer njegov dom je daleko. Pa će mu država dati još jedan dom. Da ga duša ne boli.
Ondak se uselijo, stan je izgledao kao izložbeni salon IKEE, s mnogim detaljima koji si drugi ne mogu priuštiti. A on može, jerbo plaća država.
A kad je državno, ko da je kurvino, remember? Naročito od kad je on ministar.
Ondak je posto ministar od vojske. Jerbo ima veze s otim. Voli pucat iz puške, što ga čini kvalificiranim za biti ministar od vojske. Na IKEA stranice više ne ide, sad crta patke, pa diže kredite koji se daju sirotinji. Ne bi on dizao taj kredit koji se daje sirotinji, ali Mrski Vrhovni Zapovjednik je sto puta rekao da je on sirotinja u glavi. Pa kao sirotinja ima pravo na taj kredit za sirotinju.
I sada, umjesto da se divite Andreju Plenkoviću, vi bi pričali o stanovima nekakvog tipa koji mora negdje stanovati. A gdje bi drugo, nego na vašoj grbači.