Jučer je poginula djevojčica. Izašla iz školskog autobusa, na zebri prelazila cestu, na nju je naletio kamion.
Dijete od devet godina. Pile. Nakon izlaska iz školskog autobusa, nakon završetka nastave. Na zebri.
Tragedija, jeziva tragedija. Za roditelje, za čovjeka koji je upravljao kamionom, za djecu koja su bila u autobusu. Tragedija i tuga.
Ministar unutrašnjih poslova bešćutno izjavljuje
Policija radi svoj posao. Detalji će se ubrzo saznati. Roditelji bi morali voditi računa o tome gdje su im djeca.
Vjerujem da policija radi svoj posao. I jučer ga je radila, naravno.
Puno je jednostavnije kad neki od tih kretena ubije nekoga, a najmanji je problem što će ubiti sebe, napisati čuvenu rečenicu otprije poznat policiji.
Vjerujem da policija radi svoj posao. I jučer ga je radila, naravno. Vrlo revno. Nakon tragedije razapeli su one trake, važno blokirali cestu bezbrojnim limuzinama bijesne aute na kojima piše Sigurnost i povjerenje, a na kojima su se nemilosrdno vrtjele rotirke. Slikali su sve detalje. Mjerili su, vrtjeli glavom, pljuckali u olovke i pisali nešto. Policijski posao. Očevid, kak se to stručno kaže.
Onda su skinuli trake, makli bijesne aute na kojima piše Sigurnost i povjerenje s upaljenim rotirkama i otišli. Promet uskom cestom kojom prometuju ogromni kamioni, a koja prolazi kroz naselje, nastavio se kao da se desilo nije ništa.
Stanari pričaju da je odmah po odlasku policije promet bio vrlo živahan. I vrlo brz. Dovoljno brz da ne stigneš reagirati ako ti netko podleti pod auto, pa bila to i zebra. A policije nigdje. Oni su napravili očevid i otišli čekati poziv za novi očevid.
Policija radi svoj posao, upravo onako kako radi. Post festum. Generali nakon bitke. Kao i obično.
@mup_rh
I opet, kao i svake noći oko jedan, luđačke trke bijesnim automobilima Maksimirskom i Mandlovom.I opet, kao i svake noći vi ništa.
Tužno i jadno.— Spectator (@SpectatorHR) September 8, 2023
Mandlova
Danima, mjesecima svake noći oko jedan sat odvija se bjesomučna trka nabrijanih sportskih automobila Maksimirskom, Mandlovom, ulicom Gojka Šuška. Policiji se to redovito prijavljuje. Svjetla automobila na Maksimirskoj pojave se kod Golog spomenika, pa užasna buka, i nešto neodređene boje, neodređenog oblika projuri kraj tebe i u čas je u Mandlovoj, glasno režanje mašine, pojačavanje zvuka do zvuka zubarske bušilice.
Na Maksimirskoj. U Mandlovoj. Mjesta gdje se voze i obični ljudi, ne samo kreteni. Prijavljuje se policiji.
I ne događa se ništa. Puno je jednostavnije kad neki od tih kretena ubije nekoga, a najmanji je problem što će ubiti sebe, napisati čuvenu rečenicu otprije poznat policiji.
Cijela ta buka i urlikanje mašina stvara neopisivu buku. Uvjeren sam da ni pitomci Policijske akademije koja se nalazi na nekoliko stotina metara od trkališta, spavati ne mogu.
I ništa. Policija radi svoj posao
Stanari ulice u kojoj je jučer poginula djevojčica govore da su prijavljivali brzu vožnju, vožnju kamiona koji nemaju dozvolu kretanja tom cestom, jer su teži od sedam i pol tona. I nikom ništa.
A policija radi svoj posao, kaže ministar.
I pere ruke od odgovornosti. Možda je u policijskim librima i propisima napisano da oni ne trebaju raditi ništa, osim dolaziti na posao? U tom slučaju, ministar je u pravu. Oni rade svoj posao. Dolaze na posao, prst u uho i čekanje poziva na očevid. Dolaze na kraju, pobrojati mrtve. Poput američke konjice.
Ali, ako u tim librima piše, na primjer,
Nadzor prometa na cestama obavljaju policijski službenici kretanjem i zadržavanjem na najugroženijim mjestima na cesti kako bi svojom nazočnošću, upozorenjima…
Ako je tome tako, onda ministar Božinović samo laže. Ne govori istinu.
Nisam policajac, pa ne znam kaj unutra piše. Ali svakako zna ministar Božinović. Nek mu je na dušu.
Osnovno školovanje je obavezno na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Ako ne šalješ dijete u školu, natovare ti socijalne službe, one alarmiraju policiju, pa završiš na sudu. Pa ti mogu uzeti klinca kojeg ne šalješ u školu.
Tako to nekako ide, ne znam baš kojim redoslijedom, ali tako ide. I ova djevojčica krenula je u školu, po završetku škole kući ju je odveo školski autobus. Prelazila je zebru, naletio je kamion na nju. Nakon završene nastave i izlaska iz školskog autobusa.
Nije li Vas sram gospodine ministre?
Pa bih upitao gospodina ministra,
Gospodine ministre, gdje je učenica po završetku nastave, nakon izlaska iz školskog autobusa trebala biti osim na putu prema kući? S kojim pravom prozivate roditelje koji su možda bili na poslu, možda su kod kuće čekali svoju kćerku?
Nije li Vas sram gospodine ministre? Sram rezultata rada svoje službe koja uglavnom ima svu silu od prije poznatih, sram zbog nikakve prevencije, a najgore je, nije li vas sram vaše izjave u trenucima nakon neopisive tragedije?
Nekako sam uvijek bio uvjeren da ste jedan od ministara koji se može podičiti čašću, da niste besramnik poput Banožića i Vašeg šefa.
A eto, prevario sam se…
On je nekad bio pristojan čovjek.
Kretanje u lošem društvu učinilo je svoje. pic.twitter.com/MqL4iJc6Sc— Spectator (@SpectatorHR) September 9, 2023
