Poslovni dani, oni žestoki, prepuni ispijenih kava, neprospavanih noći, ispušenih kutija cigareta porazbacanih po uredu, ispijenih bezbrojnih šalica kave na kojima je naslikan medo što se beljii, stresnih sastanaka, slušanja želja i pozdrava slušatelja lake muzike, kako sam zvao sastanke sa sindikalnim ljigama, apostolima nerada i pohlepe, davno su iza mene.
I nisu mi nikada falili. Kad u trideset i dvije godine radiš takav posao, pa odlučiš otići, prvo je što shvatiš, ne fali mi to. Ni malo.
I nakon dosta godina, jučer je bio prvi dan kad mi je to strašno falilo. Fali i danas.
Pa da im kažem što ih ide. I jednima i drugima.
Čitam, održavaju se sastanci s predstavnicima trgovačkih lanaca s Vladom. Ali ne Vladom Bakarićem. Ni Vladom Kalemberom. Nego Vladom ženskog roda, a većinu čine muški. A zoveju se u ženskom rodu.
Moj frend Pišta koji zna sve, takve zove pičkice.
Hrvatska je kažu, sekularna država. To znači da su popi odvojeni od države i vlasti. A možda je dok su to pisali, greškom ispalo slovo s, jerbo je trebalo pisati seksularna država. Gdje državljane te države jebeju svi.
I popi u haljinama, ali i ti muški sa ženskim imenom Vlada, ma jebe ko stigne. Bez vađenja.
Najpametniji Hrvat koji se rodio, ever, Andrej Plenković, izračunao je da će kava poskupiti dvije lipe, kad uvede taj Euro, ali ispalo je da se tvrdo zajebo. Kava poskupila duplo. Matematički, fulao je samo 1.000 puta. Što i nije puno.
To što je zajebo sebe, ne brinem, jer nije. Više me muči kaj je zajebo nas. Sve skupa. Cijene ne skaču. Cijene su ukrcane u raketu i lete u nebo, u tri pizde materine.
Evo, onaj tupavi ministar zaboravio prijavit milion i pol eura. Što i nije puno. Jer da je puno, danas bi već tovario praseće lešine u peć.
A on pregovara s trgovcima.
Milion EUR-a nije puno, jer Andreju Plenkoviću nije bilo puno ni milijardu kuna ukradenih u INI.
Nikad niko nije pitao, da konačno kaže brojku. Nikad ga niko nije pitao:
Gospodine Plenkoviću, koliko mora ukrasti bilo tko da bi ste Vi bili zgranuti, izbezumljeni toliko da ga odma smijenite? Recite brojku gospodine Plenkoviću.
Ali kurac, oni ga pitaju o Fitchu.
A dobrog Bage koji bi ga pito, više nema. Nema ni Matijanića. Ode sve u kurac.
Tip koji odobrava, da dobro ste pročitali, odobrava, pljačku plina, prodaju plina po jedan cent, odobrava milijardu kuna pljačke Ine, tip koji odobrava pljačku u Hrvatskim šumama, tip koji odobrava majmunima kojima zapovjeda neprijavljivanje nenormalno visokih iznosa u imovinske kartice. Jer da odobrava, presjekao bi to. Jer može. A neće. Jer odobrava.
Tipa kojem je normalno da se nekakvom bijednom PowerPoint prezentacijom postaje doktor. Ili skripticom od trideset stranica postaje doktor, valja li samo upitati još samo jedno pitanje.
Samo jedno pitanje.
Gospodine Plenkoviću, kakva je Vaša diploma? Kako ste Vi došli do nje kad ovo sve nije problem?
Sjeli u klimatiziranu dvoranu šefovi trgovačkih lanaca. S jedne strane. S druge strane sjedi ta Vlada. I kaže Vlada, Spušćaj cijene. Vlada ne obrazlaže, pa makar da kažu,
Spuščaj cijene pizda ti materina, skoro će izbori, a ja izbore ne mogu dobiti s takvim cijenama. A kad izgubim izbore idem u Remetinec. A i vi ćete do tada najebati. Garantiram vam.
Samo kažu Spušćaj cijene.
Pederi i pičkice, a vjerujte, znam o čemu govorim, sve ih, do jednog, poznam ko svoj džep, s druge strane stola samo kimaju glavom. Spustit ćemo.
Nitko nije imao jajčeka, pa pogledati Vladu u oči i reći:
Evo Tebi drugarice Vlado kurac. Smanji davanja za bolnice i crkve u Hercegovini, smanji povlaštene mirovine, smanji općine sa 555 na sto dvadeset. Smanji Sabor sa 151 na 101. Smanji županije na šest regija. Smanji agencije na trideset posto. Smanji vozni park, prodajte Audije, kupite Fabije. Pa ćemo mi smanjiti cijene, ako treba i dvadeset posto.
Pederi i pičkice što sjede spuštenih glava nasuprot gospodže Vlade, ljige koji cijeli svoj radni vijek sitnim dobavljačima, kooperantima, seljacima koji bi im prodavali robu, skidaju kožu s leđa radi što većeg profita, skidaju im cijene ko raspomamljeni mornar što gaće skida kurvi u kupleraju, ne ostavljajući ima ama baš nikakvu lipicu da prežive, šutjeli su. Lešinari.
Šutjeli su jer su smradovi. Jer ih boli kurac za boljitak. Jer ih boli kurac za sve nas. Bitan je samo profit, bitni su samo bonusi.
S takvom impozantnom uštedom od deset eura mjesečno građani mogu kupiti 10.000 MWh plina. Umjesto Vujnovca. Ali, malo kurac, zar ne?
Hrvatsku su ostavili svi. Naprćenu. Gologuzu.
Može se ušekat tko hoće. Kad mu se digne.
I trgovci. I Bane I. I Bane II. I Vujnovac. I Rak Grlića Radman. I popi. I povlaštenici. I saborski zastupnici.
A vi dragi moji, jebite se. I rastite.
I divite se velikom uspjehu ove Vlade. Vlade Andreja Plenkovića.