Ko to mene čuva?
Ko to vas čuva?
Policija. Murja. Drotovi. Žandari. Žbiri.
Koliko svakakvih naziva sa policiju, koja revno čuva red i poredak u ovoj državi.
Sa policijom nema zajebancije.
Tanko kenjaš ako si popio tri gemišta i vraćaš se autom kući. Pa kada ih sa ti gemišta u guzici ugledaš kako stoje na cesti, čak i ako si ateist, moliš sve što znaš, , a čuo si na sprovodima tso puta, pa od straha izmiješaš i Zdravomarijo i Očenaš.
Pa ako prođeš kraj njih, bez da su tvoja alkoholna isparavanja i gemištanje uz priče o politici prošla nezapaženo, odma dobiješ volju stat u prvu birtiju i popit dva tri, da proslaviš.
Nema sa njima labavo.
Pravedni i strogi.
Upravo kako treba.
Popusta nema ni za koga.
Ako bi se zajebavali.
Evo, javlja mi šesni šjor Joso, da je šefu policije grada Splita, to vam je onaj veliki grad na obali, ispod Marjana, koji broji nekoliko stotina tisuća stanovnika i ima policajaca koliko ti srce zaželi, ukralo auto.
Ej, glavnom policijotu velegrada ukrade auto.
To je ko da recimo šefu glavne obavještajne agencije, neko iz zgrade di radi, prepune kamera, detektora, senzora i ostalih sranja, ukrade biciklo, sa kojim je došao na posao, jer je sportski tip? Ali , o tome nije zdravo pisati pa ne pišem.
Dakle, čovjek se dovezao sa posla iz pandurije kući.
Dakle, izjavu o tome danas ujutro daje Slobodan Marendić, načelnik PU Splitske. Koji je nakon svega, još uvijek načelnik, premda doma ima ogledalo, u koje se može pogledati. Niti je svaki čovjek slobodan, ali niti je svaki Slobodan čovjek
Parkiro službeni Ford pred kuću i lijepo gleda televiziju, sve se misli koga će sutra hapsit, kome će zažmirit, jer jebiga, nije lako biti policajac u Splitu.
Svi te jebu da se kriminal slabo rješava, pa o tome moraš i doma mislit.
Neki nose doma posao u torbi ,a bidni policijot u glavi.
I taman dok se on malo otrgo od misli o hapšenjima, zazvoni telefon.
Zove ga sin.
Ponos njegov i dika. Ma oba oka u glavi.
Ukro ćaćin službeni auto, pa se sa njime zaletio u zid.
Lijepo ga ćaća vaspito.
Svaka čast ćaći, nije izgled dosta koristio vaspitnu palicu, kada je bilo vrijeme.
Pa je ćaća nazvo policiju, jer jedinac ne zna broj od policije.
Kako ćeš znat broj od policije ako si ti uzoran građanin?
Ili dijete uzornog građanina, ha?
Evo, već dajem hint sucima za oslobađajuću presudu.
Pa je tajo naredijo da vide šta se to tamo mali zajebava.
Sa njegovim službenim autom.
Koji pripada državi, a država mu ga dala da pravi red i da hapsi ovakve kakve ima doma.
Pa ovaj tip uopće ne mora ići na posao.
Dovoljno je da doma hapsi, pa je već puno bolje.
U policijskom autu.
Pa se zaletio u ogradu na Bačvicama i sjebao ćaćin auto, a to auto nije ćaćino nego državno koje je država dala ćaći da lova tekve ko što je on.
Kradljivce automobila.
E, sad, u autu cura, dečko pošten i čestit, čakne zna broj od murje, ali, zna tata, ipak je tata glavni policijot u gradu.
Dođu policijoti, koji su se uz isprike i nelagodu sjetili da bi dečko trebo puvat.
U balon.
Pa je dečko napuvo 1,7 promila. Vraćo se sa posla.
Radi ko degustator žestice?
1,7 promila je jako dobro. Nemre hodat, pa zato mora voziti.
Jer je to dosta da si mrtav-pijan, a ipak si živ, a to je najvažnije.
Đava odnija lim i auto.
Popravit će to sve država.
Vi i ja.
Dakle, izjavu o tome danas ujutro daje Slobodan Marendić, načelnik PU Splitske.
Koji je nakon svega, još uvijek načelnik, premda doma ima ogledalo, u koje se može pogledati.
Niti je svaki čovjek slobodan, ali niti je svaki Slobodan čovjek