Priča u kojoj se spominje Crkva, Bjelovar i lova, trebalo bi biti dosta za dobru priču

Cirkvena, malo mjesto na putu od Svetog Ivana žabna prema Bjelovaru.

Van glavne ceste. Selo je to radišnih ljudi, većina ih je zaposlena u Bjelovaru, Križevcima, nerijetki i u Zagrebu.

U selu se u centru nalazi, kak se i šika crkva.

Crkvom već sedam godina gospodar Ivan Novak, svećenik o kojemu se malo malo pa nešto piše.

Slijedeći valjda nekakav Kristov nauk koji je zapisan na pergamentima dostupnim samo većem dijelu svećenstva, ali pažljivo skrivenom od puka, taj se svećenik na glavu bacio u život.

Neki svećenici vole djevojčice, neki vole dječake, neki vole žene, ali svi vole novac.

Ovaj iz Cirkvene voli novac, a šuška se da mu ni žene nisu strane.

E, to je pravi muškarac, a ne da dječicu lovi za guzičice u sakristiji.

Odma je simpatičniji, kaj ne?

Dakle, kada je preuzimao dužnost, preuzeo je i crkvenu kasu u kojoj je bilo pohranjeno 165.000 kuna.

Svake godine taj svećenik nafekta na razno razne načine 200.000 kuna, što i nije malo, oko 16.000 kuna mjesečno, lemozina, milodari, krštenja, svadbe, sprovodi, pričesti, pomasti i sve ostalo za što popine uzimaju lovu kako bi dragovoljno i besplatno brinuli o našim dušama.

Selo je raštrkano, postoje i nekakvi zaselci, koje on mora obilazit dok pričešćuje posljednji puta.

Pa nemre pop u jednom važnom trenutku svakog čovjeka, pa makar on bio i posljednji u ovozemaljskom životu, doć na pomast u nekakvoj krntiji koja prdi i da ga ucviljeni nasljednici koji jedva čekaju da ovaj odapne, još nedaj Bože i guraju, jer mu auto ne pali.

Pa je u šest godina kupijo samo pet novih automobila, a po ljeti se voza na motoru, jer tako rade svi oni koji u Cirkveni misle da su baje i mange.

Ondak su se pobunili mještani, jerbo se nakakva okoguzna mušica kojoj pop ne da da mu liže dupe, jerbo voli žene, pa liže samo oltare, izlajala da je crkvena blagajna potpuno prazna. Na gornjoj polici se uhvatila paučina, a pop u donjoj drži one bolje cipele, špičoke i motorističke čizme.

Ali novac ne.

Jer ga nema. Presušilo!

Pa su uz Zlatni pan pred dućanom, sjedeći na gajbama piva, o tome popričali, pa su zbrojili da je pop u sedam godina primio oko milju i pol kuna, a bilo je u kasi još skoro dvije stotine kuna.

Kak je rekel mještanin Imbra specijalno za Spectatorblog: Pa tolko ni cela Cirkvena ne vredi, a nofcih nema.

Pa su se pobunili. Na svetom mjestu, na oltaru su održali tribinu sa popularnim pitanjem Di su pare?

Pa je popić blebetao sa oltara da je kupio komodu, vešmašinu, a i posteljini je novu kupijo.

Za skoro dve milje.

Aute, pet komada koje je kupijo u šest godina i motorin nije spominjao.

Jer to je trošak poslovanja valjda.

Pa ju se javili i orguljaš i zvonar, koji filira vidli nisu tko zna od kada, jer se kupovala posteljina.

Pa su onda pisali, a jebiga gdje će nego u Bjelovar.

Grad koji je općenito poznat kao jedan fini i pošteni grad, koji je sada postao predgrađe Zagreba.

Periferija. Nešto poput Kozari puteva.

Pa su im iz Biskupskog ordinarijata poslali pismo, bolje rečeno priopćenje, u kojemu na dvije stranice gusto tipkanog teksta piše da je Ujeo vuk magare, te da se to pismo ne smije slikavat i objavljivat u nounama.

Jebiga, ovo nisu novine, a i nije hrvatski portal, pa ja valjda smijem objavit.

Who cares?

Ali, neki đava je ušao u župljane. Nakon što su požnjeli pšenicu, obrali kuruzu, mošt veselo krčka u bačvama, a pretoplo je za kolinja, sjetili se oni iz dosade, jer sada nemaju kaj radit, da znaju pisat.

Pa opet pišu i žale se na popa.

Pa kažu:

U crkvi nam nedostaju mnoge starine, dopustili ste da proda i crkveno zemljište, a u crkvu nije uložio ništa sve ove godine. Jedino mijenja reflektore i razglas, tako da može lijepo puštati pjesme na CD-u, jer je zbor i orguljaša potjerao(…) Za sve i dalje uzima novca koliko hoće i ne izdaje potvrde, tako da sprovod košta ukupno 600 kuna“

Da ti pop dođe na sprovod reći dvije Zdravomarije i dva Očenašeka košta malo manje nego što si platio lijes. Ali zato na sprovod dođe u skupom autu, pa je milo za vidit.

Lijepo!

Općina je odlučila obnovit fasadu na crkvi iz svojih sredstava, a sve to ne smeta rečenoj popini da traži donacije za izgradnju crkve.

Njihovo nezadovoljstvo traje već mjesecima, a eskaliralo je u kolovozu kad je netko na stablo ispred župnog dvora u nekoliko navrata objesio mrtve ptice na kojima je fluorescentnim flomasterom bilo ispisano ”pop”. Policija je zbog događaja pokrenula istragu, ali još nije otkrila počinitelje.

Ovo je tipično crkveno hrvatska priča.

Nema se za dodati baš ništa.

Uvijek se sjetim jednog staroga koji je bezubo profrfljao popovi lopovi.

 E tako vam je to u Hrvatskoj!