Event

Na Islandu je eruptirao vulkan. Neki se neće složiti sa mnom, jer su uvjereni da vulkan nije eruptirao, nego samo erumptirao. Nisam ni znao da vulkan može erumptirati, ali niko nije sveznalica, to rečmo za tu erumpciju, to znaju rvacki jezikoslovci. Oni vulkana nemaju, ali znaju o toj erumpciji. Jerbo u njima ključa, vrije, pa ponekad uslijedi erumpcija čudnovatih izraza.

Uglavnom, vrlo brzo po erupciji (i dalje ću pisati erupcija, kako su me učili, kome se ne sviđa nek uloži svoju lovu, napravi portal i nek piše kako mu je od volje), objavljen je link, pa lijepo iz topline svoje sobe, dok držim noge na stolu, gledam erupciju vulkana. Uživo. Isprva je lijepo za gledat, a onda se sjetiš da je to sve viđeno prilikom bakljada na našim stadionima. Ali, niko te ne tuče, šanse da ti doleti bokser u glavu za Dinamovu slavu su malene. Skoro pa nikakve.

Ondak su novine došle do izvjesne gospoje ili gospojice Klare koja živi na Islandu. Dokaz da je pametna žena, jer se odmakla oko tri do četiri tisuće kilometara od rodne joj vukojebine, pa otišla živit u sređeno društvo. Klima je malo zajebana, ali je grijanje džabe. Ne znam, fale li gospođi Klari svakodnevne bombastične i atraktivne informacije o uspjesima ove naše Vlade, Vlade Andreja Plenkovića, ili ne? Ali, sve se nekak mislim da je otišla na prekrasni i zastrašujući Island upravo zato da te informacije ne dopiru do nje.

Uglavnom, kaže gospođa Klara, ta Islanđani to baš i ne doživljavaju. Čak i ne pričaju puno o tome. A vulkenjo bljuje dvjesto kubika lave na sekundu. A oni ni da bi se nešto zabrinuli. I dodaje da to oni doživljavaju kao event.

Tu sam stao.

Event na hrvatski način

Za deset dana biti će pune tri godine od potresa u Petrinji. Zemlja se protegla u polusnu i užasnom silom srušeni su domovi, kuće, škole, domovi zdravlja, crkve, kolodvori, kladionice, apoteke.

Građani su se samoorganizirali, jer država nije.

Jer, državi je potres u Petrinji bio samo izvanredni event. Svakodnevne rijeke političara, politikanata i kokošara slijevale su se, ne u Petrinju, Sisak i porušena sela, nego pred kamere u Petrinji, Sisku i porušenim selima, pa onako tmurnih izraza lica, navlačenje kojih su uvježbavali u kratkoj vožnji od svojih raskošnih ureda u Zagrebu do mjesta na kojima su bile postavljene kamere. Obećavalo se. Kakva su to samo obećanja bila. A i moralo se, izbori su za pola godine.

Svi oni su paradirali Petrinjom, Siskom, okolnim selima, žrtvovali najbolje cipele i gacali blatom, pažljivo gledajući da li ih oko kamere prati. Koliko li su puta ugazili u blato, jer nisu gledali kud idu, nego pogledom tražili oko kamere. I čudili se ko pura dreku. Naravno pred kamerama. Ko pura dreku. Nemrem napisat ko njuferica kurcu, jer kod njih nevinosti nema. Ni malo. Samo krivice.

Ministar Horvat najavio je hitni početak rušenja najopasnijih objekata u Petrinji samo mjesec dana poslije potresa. Jer nisu stigli odluku donijet ranije. Navlačili su zabrinute izraze lica pred kamerama, a to je svakako važnije.

I samo nakon tri godine od najave ministra lažljivca o rušenju najopasnijih objekata, srušila se zgrada u Sisku, oštećena u potresu. Najebali ljudi. Ali to, naravno i nije bitno. Sve to kao dokaz da je potres kojem je za deset dana trogodišnjica za Andreja Plenkovića i beskonačan niz ministara, samo event.

I isto kao i Irskoj, nitko o potresu ne govori previše. A web kameru se nisu sjetili staviti. A tako je jeftino. Ne mora ni snimati. Samo postave sliku, pa je ti braco moj gledaj danima, mjesecima. Godinama. I sve isto.

Iz topline vlastitog doma. Sretan što međunarodni ugled Hrvatske strahovito raste, što si ponosni član eurozone, što si ulaskom u Schengen opet postao  postao Krajišnik, ko što su i tvoji djedovi bili, i svojim tijelom ćeš, ako bude trebalo, štititi mirni san Europljana. A cijela Hrvatska je postala event. Dvije stotine kubika lave izbacuje vulkan na površinu svake sekunde na Islandu, stotine tisuća eura nestaju svake sekunde s površine u Hrvatskoj, da bi se slile u džepove majmuna u lakiranim cipelama. Event je to koji gledaju građani Europe, ponekad ne vjerujući da se sve to uistinu događa.