Ima među saborskim zastupnicima i dobrih i pristojnih ljudi. Poznajem nekolicinu. Nikad od njih nisam čuo riječ kritike kad napišem da su saborski zastupnici klatež, panjine. Ne znam, je li to zbog toga što su te činjenice svjesni i sami, pa se, ogledajući se oko sebe misle U kakvu sam ja to kašetu brukava upa? Ili naprosto, kad pročitaju riječ panjine pomisle, Ma pusti budalu…
Prosvjed
Danas je bio prosvjed. Na Markovom trgu. Došli su i saborski zastupnici. Poznamo se, osobno. Nekad smo popričali, razgovarali. S nekima sam bio i udobro. I onda ustanovim, Jebate, Spectatore, od svih ovih, s nikim od njih više ne razgovaraš. Niti oni s tobom. A i ne fali mi nešto. Dragu gospođu Daliju nisam vidio tamo, a bila je. Da se bar s nekim do sita napričam.
Od svih saborskih zastupnika ovdje prisutnih, ja ne razgovaram ni s jednim..
Što ću sad jadan?
Jedino me Bero pozdravio. Ali nije bilo Frende ajmo na pivicu— Spectator (@SpectatorHR) January 31, 2024
Mala digresija, a ja to jako volim.
Prosvjed zbog namjere vlade da debelim flasterima nalijepljenim na gubice onemogući curenje informacija koje govore o bezočnim pljačkama državnog novca, u tijeku istrage. Zakon koji je trebao omogućiti mir lopovima koji bahato i bezobrazno pune džepove, one koji državnim novcem plaćaju lukulovske žderačine, pa izgleda kao da će pući od prežderavanja. Mnogi ti detalji iz istraga curili su u javnost ko što voda curi iz prošupljenog lonca kojeg je pronašao Gordan Grlić Radman. Da bi ti detalji došli do javnosti, prvo su ih naravno objavili portali, papirnate novine puno rjeđe, jer one su u debelom vazalskom odnosu s Vladom. Pa su novinari njuškali, pa smo svašta nova saznali. Pa je Vlada prionula poslu. I po svom mišljenju, pronašla način. Flaster kojim će začepiti gubicu onima koji laju. Odvući će ih pred sud. Pa će lijepo najebati i zažaliti dan kad su odlučili srati i kenjati o pljačkama ministara. I državnih tajnika i župana i načelnika općina. Svi HDZ. Upravo kao što je i dovitljiva vlada HDZ.
Vlada misli da je to rješenje. A mišljenje vam je kao šupak. Svaka ga budala ima.
U Hrvatskoj se krade. Krade se u cijelom svijetu. Kao da se takmiče tko će više ukrast. Svjetsko prvenstvo lopova. U cijelom tom takmičenju, Hrvatska je na 57. mjestu od 180 s 50 od mogućih 100 bodova.
Hrvatska je u gornjem dijelu tablice. Lopova. Sve to jako smeta Andreja Plenkovića, šefa pravomoćno osuđene pljačkaške udruge, HDZ-a. Kako to tek pedeset i sedmi? Pa cijelo vrijeme kradu bahato, na javno, kao što besprizornici kradu slijepom psu kost, pa tek pedeset i sedmi, kako, pizda mu materina pedeset i sedmi? A kradu non stop. Trpa se u džepove, postavljaju se dužnosnici i ministri kojima nije briga društveni boljitak i zaštita države, nego prije svega organizirati i omogućiti krađu. Iskreno, po facama tih ministara se ne bi reklo da su oni sposobni za bilo što, a valjda zato eto pedeset i sedmi. U prvoj trećini liste lopova. Lopove u vladi mijenja drugim lopovima. I opet. Pedeset i sedmi.
Nejasno je kako je unatoč svim tim naporima, naša momčad tek pedeset i sedma. Ni intenzivni kontakti i česti posjeti bratskoj Ukrajini nisu pomogli. Oni su daleko ispred nas trideset i prvi.
Kofa je bušna
Pa su odlučili začepit rupe. Rupe kroz koje curi. Možda na godinu budemo trideseti kad zatvorimo gubice, rupe iz kojih curi. Pa ćemo pisati da je to trideseto mjesto zlatnog sjaja, ko što volimo govoriti kad osvojimo nekakvu medalju koja nije zlatna. Naša medalja uvijek ima zlatni sjaj. Čudi me kako te medalje ne kradu ti članovi zločinačke organizacije. Ma ne kradu zato jer lopine znaju da je to samo zlatni sjaj. A ne pravo zlato. Možda smo samo pedeset i sedmi, jer su prodali plasman za lovu na nekakvom Krokodilskom otočju? Ne bi bilo neko iznenađenje.
Pokralo se sve što se stiglo. Pokrao se stambeni fond, pokrala se obala, pokralo se pomorsko dobro, pokrale se robne rezerve, pokrala se poduzeća. Pokrali se stanovi, kuće. I tek pedeset i sedmi.
Krivi su naravno, komunisti i Jugoslaveni. Kriv je Tito. Kriva je UDBA. Jer su premalo sagradili. Pa se nema više što za ukrast. Nedovoljno za napredak. Pogledajte im samo imovinske kartice. Pet šest stanova, dvije tri kuće, pa jel to dostojno nekog ministra? Saborskog zastupnika? Ajde dobro, mnogima od njih su u karticama upisani i pašnjaci. Da ta stoka ima gdje napasati se.,
A moglo je i drugačije.
A moglo je drugačije, puno drugačije. Puno bolje. Ali, koga briga za boljitak. Jer, HDZ je odavno izabrao između boljitka društva i krađe. Po onoj Bolje milimetar vlasti nego kilometar časti.
Mogla je Vlada uputiti u proceduru na čitanje zakon u kojem piše recimo:
I onda ne bi bilo danas bubnjanja na Markovom trgu. Ni smrzavanja nekakvih saborskih zastupnika koji su malo bacali na Marty Feldmana, jer su jednim okom pratili gdje su kamere, gledsjući da uvijek budu u kadru. Jer, zašto su uopće ovdje? Pojma nemaju. Valjda radi kamera.
Ne bi bilo ni ograde na Markovom trgu. Bili bi tamo samo nasmijani građani.
Ali, koga uopće zanimaju nasmijani građani, kad je predsjednik Vlade nadrkan i nervozan?
Ne dajmo dragi građani da nam predsjednik Vlade bude nervozan. Kao Laki.