Javlja mi čitatelj iz Zagreba da je jučer u knjižari u centru Zagreba čekao da bude poslužen, a trgovkinja je posluživala gospodina Sinišu Hajdaša Dončića.
Pred njime je na pultu stajalo desetak kalkulatora, različitih oblika i mogućnosti, od onih od nekoliko kuna, do onih vrlo sofisticiranih.
Napon pomnog razgledavanja, gospodin Dončić je odabrao dva sofisticirana, a moj informator je posve siguran da je odabrao najskuplje.
Dvoumio se tako, ne obazirući se na red koji se polako stvarao oko njega. Kraj njega se stvorio jedan mladić, mogao bi biti student treće ili četvrte godine.
Pitao je gospodina SHD može li mu pomoći savjetom, jer je shvatio da se ovaj dvoumi, a vrijeme ide.
Da, trebao bih jedan robusniji kalkulator, velikih sposobnosti.
Dobro, a za koju svrhu.
Moram izračunati koliko sam puta do sada promijenio stranu.
Siniša Hajdaš Dončić, kojemu je Zoran Milanović povjerio na upravljanje preko bezbrojnih državnih poduzeća, jer je prije nego što je bio ministar, upravljao Zagorskom razvojnom agencijom, što je u očima Zorana Milanovića bilo posve dovoljno iskustvo za povjeriti mu svakako najteže ministarstvo.
Kako je vodio ministarstvo, ja baš i ne znam.
Možda da se upitaju radnici HŽ Carga, ili da se pogledaju uvjeti koncesije za Franju Tuđmana, ili radnike devastiranih Hrvatskih željeznica, ili monetiziranih, ali nemonetiziranih autocesata.
Oni sigurno znaju bolje.
Bio je odan Zoranu Milanoviću, vodio mu je kampanju za predsjednika SDP-a u kojoj je Milanović pomeo umornog riječkog lava Komadinu. Pa čak i ne proslavi nije bio, što je izazvalo lavinu komentara.
Izbori su izgubljeni, a na današnji dan, pred dvije godine, otišao je Zoran Milanović, bučan i eksplozivan, otišao je mirno nakon nekoliko izrečenih rečenica pred Iblerovim trgom.
Počela je utrka za predsjednika SDP-a, na kojoj se nije kandidirao, podržavao je u kampanji Orsata Miljenića.
Izabran je Bernardić, koji je zatekao ulaskom u predsjednički kabinet na Iblerovom trgu, Milanku Opačić kao potpredsjednicu Sabora.
Nije trebalo dugo, ma niti pola godine od Konvencije SDP-a na kojoj su izabrani članovi Glavnog odbora i Predsjedništva, da bi sav raskoš antitalenta Davora Bernardića isplivao na površinu.
U to vrijeme Zagreb je bio lijep na kiši. Davala se podrška poljoprivrednicima slikajući se sa glavicom kupusa, nekakve su čokoladice bile u igri isto.
Građane je to zabavljalo, bila im je smiješna ta luckasta transformacija SDP-a, uvijek ozbiljne stranke, ono, likova koji, kao da imaju metlu u guzici dvadeset i četiri sata na dan, u komičare, doduše nevješte, naturščike bez previše smisla za humor.
Ali su se trudili.
Prvi pijevci koji su kukuriknuli bili su Milanka Opačić, Mirando Mrsić i Ivan Klarin iz Tisnog.
Već tada je na šparet postavljen lonac za masnu juhicu od pijevaca.
Kada je Milanka guknula da predsjednik loše vodi stranku, te da rejting stranke pada, Siniša (onaj koji će godini i nešto kasnije kupovati kalkulator) shvatio je svoju priliku.
Koja se ne propušta.
Nagovara Bernardića da smijeni Milanku, evo, ako nema baš nikog drugog za bit potpredsjednik Sabora, može on.
Ne znam koliko se dugo šuljo oko Bernardića sa tom idejom, ili je i on skakutao poput Vesele vjeverice?
Nije ni Bernardić, ma što mi o njemu mislili, sisač vesala, pa je pristao da ponosni vlasnik kalkulatorau budućnosti, izgura Milanku iz fotelje potpredsjednice, a da kalkulant sjedne u fotelju, ali uz uvjet da ne talasa.
Ma dragi Bero, znaš ti mene, di bi ja, kakvo ja, pa što ti je?
I tako, izgura Siniša Hajdaš Dončić Milanku Opačić jer je rekla da rejting pada i da stranku Bernardić vodi loše.
U ni jednom trenutku, zasmetalo ga nije, što se radi o kolegici iz stranke, što se radi o ženi.
A ženama i kolegicama se to ne radi. Osim u SDP-u.
Njega je zasmetalo, što je ona rekla da Bernardić loše vodi stranku i da rejting pada.
Trebalo je pola godine, da bi on shvatio, što je Milanka, koja je rasna političarka, željela time reći. I što je rekla.
U bebu Bernardiću!
Toliko je Milanka, kao političarka bila ispred njega. Tek da znate!
Ili je i on to znao, pa ju je izgurao iz fotelje jer je naprosto foteljaš? Tek da znate!
Ma koja god bila varijanta, ni jedna nje baš neka odlika kojom bi se čovjek hvalio.
Da sada ne opisujem dan po dan, uglavnom, Siniša je počeo talasati, tek kad mu je došlo iz fotelje u glavu.
A bio je dogovor da ne talasa i da sve dok ne talasa, da će biti Potpredsjednik Sabora i dijelit riječ i davat opomene kako mu se digne.
Siniša je ustalasao, ali u cijelom tom talasanju evidentno je da je čovjek, koji je možda bio dobar ministar, ja to ne znam, ali znaju u HŽ Cargu, devastiranim željeznicama, monetiziranim pa nemotetiziranim autocestama, ali i oni sa aerodroma, kraj svih dobrih strana, za koje ja ne znam koje su, loš šahist.
Šah igrati ne zna.
Jako dobro igra Čovječe ne ljuti se, ako mu partner ne zna brojati.
Pa je radi talasanja ostao bez ikakvih prava u SDP-u.
Ni glasat više nemre. Osim u Saboru u ime SDP-a koji mu je oduzeo pravo da glasa na sastaku ogranka u kojem je član.
Nemre glasat o postavljanju zebre na prelazu ispred škole u Đurmancu, ali može o državnom proračunu.
Ha, kolika je pamet Statutarne komisije SDPH koja je takvu odluku donijela?
Kratka.
Nije se Siniša u ni jednom trenutku sjetio dogovora, nije se sjetio da je iskorstio to što je Milanka rekla da je stranka vođena loše, pa je sjeo u fotelju koje je grijala njezina guzičica.
Nije se sjetio reći, evo ja mičem svoju guzičetinu, iz fotelje potpredsjednika, jer je bio deal da ne jebem po tavanu i ne kenjam, pa nek Bero metne na moje mjesto Draženka Bandeka, kada već Ljubica Hrgović nije u Saboru.
Ili nekoga iz kluba zastupnika SRS BM365.
Ne nije, on traži da Bernardić ode immidiatelly, umislio si je kud on okom tud Bero skokom.
Tu kompromisa nema.
Ljut je toliko koliko je Koamdina energičan i pun životnog elana.
Nemre biti niko predsjednik osim njega ili Peđe.
Ali, dopizdio je Bernardić i Komadini, lavu kojeg je probudila strašna buka koju je podigo razjareni Ne Mičem Se Iz Fotelje Sliniša, pa bi i on uvalio svoje telo u fotelju i nastavio knjavati.
Lošem šahisti, ali dobrom igraču Čovječe ne ljuti se, doprlo je do glave da u ruci nema ništa, nema čak niti Statut, kojega je veselo izglaso, koliko se sjećam, protiv statuta je samo glasao Mirando, a Miralema su kurtalisali iz stranke.
Za to je bio i taj loši šahista.
To što je instalacija Komadine ili bilo koga od svih njih, na mjesto predsjednika SDP-a, pa makar to bilo i u statusu vd. katastrofalno rješenje, ne predstavlja nikakav problem, ako on ostane u fotelji.
Podpredsjednika Sabora.
Pa izjavljuje:
Svi kojima je u interesu stabilnost SDP-a, znaju da se mora razgovarati i da su potrebni kompromisi svih strana. Nismo ovdje da a priori lupamo glavom u zid nego smo za konsenzus i dogovor koji vodi stabilnosti SDP-a.
Izgleda da se već dogovorio.
Foteljice moja podpredsjednička, evo mene k tebi.
Znaju li što o tome ostala trojica pobunjenika, ne znam?
Znaju li oni da partijski najebali, partijski difamirani, radi foteljice SHD, koja je po svom moralu morala biti Milankina, ne znam!
Zna li Siniša Hajdaš Dončić da, dok se on bori za fotelju potpredsjednika Sabora, odnosno kako ostati u njoj, da mu Bandić uzima pola županije pod svoje?
Vjerojatno zna, jer da ne zna, ne bi sa njime pijuckao kave po Zagrebu, što čini posljednjih dana.
Ili je i tu neka trgovinica pala?
Ali, Bandić je najebo, Siniša ima kalkulator!
