Danas se srušio jedan mit u mojim očima.
Zlatko Komadina.
Oduvijek sam ga doživljavao kao, ne znam, stijenu, čvrstog čovjeka, onako impozantan, dubokog glasa, malkice usporen, svjestan svoje važnosti.
Čovjek koji je u politici sto godina, čovjek koji je župan samo koju godinu manje, danas je pao.
Kad je netko u politici toliko dugo, kao što je Zlatko, onda očekuješ da on o politici zna sve. Da bi mogo pisat knjige iz kojih bi bubali studenti na FPN, držat skupa predavanja na svim onim novoniklim učilištima diljem Hrvatske.
A onda shvatiš da ništa naučio nije u tih sto godina bavljenja politikom.
Tokar koji cijeli život tokari, na odlasku u penziju biva razotkriven da on tokariti ne zna.
Zidar koji betonira i gradi cijeli život, ne zna uzeti križnu mjeru.
https://spectatorblog.net/spectatorovo-pismo-gospodinu-zlatku-komadini/30/07/2018/19/28/
Iako sam poprilično dobro informiran o zbivanjima u SDP-u, priznam, njihov način donošenja odluka poprilično mi je netransparentan, a ja, radi svoje očite blagonaklonosti prema Komadini, nikada nisam u glupave odluke, a kojih je bilo napretek, upetljavao Komadinu.
Bilo je tu dosta ljudi koji su iznosili teret svih tih budalaština, ali, u mojim očima Komadina NIKAD!
Jer je pametan, odmjeren, promišljen, impozantan.
Pravi drug i komunist.
Onda je otišao Davor Bernardić.
Odlazak Bernardića je očito bio okidač, pa su se u vrlo kratkom vremenu javnosti pokazale gole guzice vrha SDP-a.
Na brodu koji plovi cirka 300 metara ispod površine, komandu je preuzeo Zlatko Komadina.
Vrlo brzo shvatio sam da on ima užasno loš pregled igre, nema osjećaj za zbivanja u realnom vremenu.
Jer, kako drugačije protumačiti imenovanje Rajka Ostojića za potpredsjednika Sabora, a upravo su Rajko Ostojić, Davorko Vidović, Nikša Vukas, te Erik Fabijanić po svojim funkcijama, ali još više po djelu, najveći krivci, ne samo za poraz na izborima, nego za cjelokupno stanje u SDP-u.
Oni su kreatori i predvodnici kolone nesposobnih aparatčika, dosadnih, neuvjerljivih, izgubljenih, nepoštenih politikanta, nipošto političara, radi kojih mnogi građani i nisu izašli na izbore.
Da kod tih ljudi ima imalo morala, osjećaja časti, oni bi se već uputili prema izlaznim vratima stranke. Osvojene mandate ne trebaju vraćati, jer, umjesto njih ušli bi u Sabor njihove zamjene, isto tako dosadne, neuvjerljive, izgubljene, nepoštene.
Politikanti, nipošto političari.
Jer, drugačijih na listama nije ni bilo.
Komadinina tvrdnja da je napravljena greška što se nije koaliralo s MOŽEMO, vrhunac je političke nepismenosti.
SDP S MOŽEMO NE MOŽE KOALIRATI.
Zlatko Komadina, ali i ekipa oko njega nikada neće shvatiti da su upravo oni roditelji ekipe iz MOŽEMO, koja su njihova odmetnuta djeca i u dom se neće vratiti dok su oni u njemu. MOŽEMO je naprosto uletilo u prostor nezadovoljnih SDP-ovaca, koji s ekipom s Iblera neće razgovarati.
Upoznajte koordinatore izbornih jedinica: Erik Fabijanić – alkohol i katastrofalna percepcija
Da se radi o bilo kojem drugom političaru, s lijeva ili s desna, nakon ove izjave, rekao bih Puko je ko kokica.
Ali, pošto je to Zlatko, čovjek stijena, principijelan, onda neću.
Godinama su u SDP-u taložili zadnji talog, stvarali su bazu nesposobnih, politički korumpiranih, političara, u stvari politikanta, ali i lokalnih kokošara koji se nisu zadržali samo na političkoj korupciji. O mnogim tim lokalnim SDP-ovim moćnicima imam podosta podataka, ali gadljivo je pisati, a ja nisam niti murja niti DORH.
Upoznajte koordinatore izbornih jedinica: Davorko Vidović, Kolindin ministar
Svemu tome pogodovao je nakaradni sustav jedan čovjek jedan glas, nakaradan po samo shvaćanju tog pojma.
Jer, rijetko koji visokopozicionirani član SDP-a uistinu je čovjek.
Što si viši na hijerarhiji stranke sve manje si čovjek. Da bi dospio gore, morao si lizati guzice, uvlačiti se, podmetati nogu svojim stranačkim druaricama i drugovima, denuncirati, spletkariti.
To što se tim sustavom šalabahterima biraju oni koji vire iz guzice rukovodstvu, dovelo je do potpune erozije stranke.
Godinama je Zlatko Komadina šutio na svinjarije. Kad su se svinjarije događale, njega nije bilo. Šutio je. Nije zagrmio i rekao, Ljudi, ovo ne može!
Dok su stranački drugovi potkradali stranačke drugove na izborima, šutio je Zlatko Komadina, Šutili su i Rajko Ostojić i Nikša Vukas i Erik Fabijanić. Šutio je i Davorko Vidović.
I zato im je najpametnije, a i najpoštenije, premda oni za poštenje ne haju, potrpat stvari iz ladica i otići.
Ne s Iblerovog trga.
Nego iz SDP-a. Polako na čelu kolone onih koji su SDP učinili ovakvim kakav jest! Kako ih prepoznati?
Jednostavno, pogledajte samo komentare na ovaj članak!
