Davno u školi, osnovnoj, radili smo analize slike.
Pokažu ti sliku na projektor, a ti analiziraš. I dobiješ topa.
Danas sam se vratio u školu. I analiziram sliku koja je nazvana Dva državnika.
Tekst nije pisan čistim hrvatskim jezikom, iz poštovanja prema drugom državniku na slici.
Stisnuti uz maleni stolić, poput onih malih stolića u vagon restoranu voza što saobraća na liniji Lajkovac – Beograd, danas su sjeli Andrej i Aleksandar. Slika bi se mogla zvati i Ide Mile lajkovačkom prugom.
Na astalu dvije flaše. Kisele vode, ali nije Knjaz Miloš. Nije ni Jamnička, bit će neka neutralna. A mogla je biti i Jamnička, jerbo ionako nije naša.
Rasprostrli papire i dokumenta i gledaju sretno i zadovoljno u kameru, stisnuti uz taj, pet brojeva premali astalić pokušavajući zauzeti državničku pozu. Izraz lica im je ko da su se dobro olakšali prije fotografiranja i poziranja uz mali astal.
Slika jako podsjeća na sliku nastalu nakon susreta na Jalti, na kojoj poziraju državnici nekih davnih vremena.
Ako bi se zajebavali.
Aleksandar drži olovku u ruci, spreman zapisati misli i riječi koje izgovara velikan politike na Balkanu, Andrej. Podsjeća na one sjevenokorejske generale koji s blokićem i olovčicom teftere sve što progovori njihov ljubljeni predsjednik.
Državnik, a ne srboljub. pic.twitter.com/oZrXX0dS1J
— Spectator (@SpectatorHR) January 19, 2023
Andrej ima ležeran izraz lica, opušten, jer mu je to nekako domaća atmosfera, navikao je on da za njima hoda sljedba koja bilježi njegove misli. A ćato ima olovku, sve će da utefteri.
Navikao je on na zapisivanje misli, koje kasnije uče na pamet. Čak ga ne smeta što Pupovac i Milošević bilježe na ćirilici. Jedino je to problem Dorijanu Filipoviću, koji sporo čita i sporo piše, pa ne može prepisati misao s ćirilićnih brljotina ove dvojice. Jerbo ćirilicu ne zna, na što je jako ponosan.
Sretan izraz lica Andreja nipošto nije zbog društva Aleksandra, to svakako valja naglasiti, da se intelektualka Majda ne bi zabunila pa oplela po njemu.
Sretan je jer je danas održavo predavanje o monetarnoj politici šefici Europske banke.
Sretan je zbog ogromnog međunarodnog ugleda Hrvatske, sretan je jer su ostali prisutni predsjednici shvatili da nije on kriv što ukrajinski vojnici ne dolaze na obuku nego rusofilna špijunska oporba, na čelu s poznatim ruskim špijunom, kako im je detaljno objašnjavao ovih dana.
Cijelo okruženje slike je nekako toplo. Ležerno. Državnici kao da se isprepliću. Kao da su jedno.
Nedostaju mi riječi za opisati, pa možda najbolje da pogledate spor iz filma Deliverance.
Pa da odredite tko je tko…
