Josip Broz Tito bio je maršal. Počasni čin za pobjednika u II svjetskom ratu na ovim prostorima. Stratega jedne od najpoznatijih bitaka, one na Neretvi, o kojoj su učili i pitomci na West Pointu. Josip Broz Tito bio je bravar. I mačevalac, bio je i pristojan svirač klavira, bio je i veliki ljubitelj žena.
Maršal Tito imao je impozantnu maršalsku uniformu.
Franjo Tuđman
Franjo Tuđman bio je general. Brzinski stečen čin, kao sudioniku u pobjedi u II svjetskom ratu. Predsjednik jednog od najpoznatijih sportskih društava, Partizan iz Beograda. Bio je i doktor, još brže stečena titula od generalskog čina. Autor je više knjiga koje su bilo jako kupovane dok je bio na vlasti. Jesu li bile čitane, nisam baš siguran. Zapeo sam doslovce na prvoj stranici Bespuća. I bacio knjigu kao nečitku. Doktor Franjo nije ganjao ženskinje kao onaj maršal. On je jako volio svoju obitelj i tome smo svjedočili svi. Svirao je i Franjo klavir, valja priznati. A onaj tip u maršalskoj uniformi nije dao da mu pakuju.
Pa valjda nije u kazamatu dobivao pakete koje mu je slala brižna kćerka Sutjeska.
General Tuđman, ratni pobjednik i jedan je od očeva Domovine. I Anti Starčeviću pripisuju očinstvo, a test na očinstvo radili nisu, tako da je Domovina, realno, kak se to nekad govorilo Fačuk.
I Franjo je imao je uniformu.
Generalsku, impozantnu, a na njoj lentu s trobojnicom, s lentom je izgledao onako, pravo lijepo, ma poput pobjednice na takmičenju za Miss Nove Gradiške 1984. One kefe na ramenima nije imao. Kefe nose diktatori. Franjo nije bio diktator. Umro je prerano.
Andrej bez uniforme
Andrej Plenković nije bio u vojsci. Pod okolnostima koje su, za nas koji smo išli u vojsku pijani jer trijezni nikad išli ne bi, pa tako, rekao bih sramotne. Andrej Plenković je unatoč tome veliki pobjednik. Pobijedio je koronu. Pred same parlamentarne izbore. Maestralno. Izgradio je Most, pravi umjetnički pothvat, most izgrađen tuđim novcem, strani radnici ga gradili, strani projektanti projektirali. A Andrej Plenković pripisuje taj uspjeh sebi. Uveo nas je, hodajući na čelu kolone stazom sve tvrđom, mrzlijom (puj puj ako koga to asocira) u Schengen. I sada smo ponosni čuvari mirnog sna gospodara iz Europe. I gospoje Urše i Šarla Akrobate. I u blatu gradimo nekakve kampove za izbjeglice. Prije Schengena izbjeglice su samo prolazile kroz Hrvatsku, jer niko od njih nije bio lud da bi tu ostao.
Sad ostaju. A da nisu ludi. Jer smo mi u Schengenu.
Uveo nas je i u EUR-o zonu. Skoro da i nismo osjetili. Kava je poskupila samo dvije lipe. A imamo EUR.
Pa nismo ni svjesni da je kava skuplja samo dvije lipe. Dvije lipice. Ja nisam. A vi?
Pobjedili smo koronu. Sagradili Most. Ušli u Schengen. Uveli EUR. Snizili cijene jajima klase EM. Cijeli svijet nam se divi. Spojili Istru s maticom zemljom. Cijena špageta pod kontrolom. Sve zahaljujući Vladi Andreja Plenkovića.
I evo pobjeđene korone opet junaku na noge. pic.twitter.com/TW5uS6IZWK— Spectator (@SpectatorHR) September 20, 2023
Blagostanje na sve strane. Spojio je Istru s maticom zemljom. Pa više nećemo trebati autom do Durresa u Albaniji, pa brodom do Trsta, pa se putem rukovati s Joškom Jorasom, pa autom do Savudrije da bi došli do, kako je to lijepo napisao Vladimir Nazor Istre mile naše.
Mila i naša, a nespojena. Sve dok se nije pojavio junak Andrej. I konačno spojio Istru Republicu s Hrvatskom.
Sve stigne naš Andrej. I brinuti o cijeni jaja klase EM. I paziti na cijenu špageta. S i bez jaja.
I to nije sve. Uz sve te uspjehe, Andrej se očinski ponaša prema svojoj zločestoj djeci, koju ljudi bezrazložno optužuju da su lopovi, gangsteri, kriminalci, sjecikese.
Nezahvalni Hrvati
Nije mi jasno, ali uistinu mi nije jasno, koliko dosiže ta neka nezahvalnost Hrvata. Tito je bio bravar, a postao maršal. Franjo je s završenom trgovačkom školom, s centimetrom opasanim oko vrata postao doktor znanosti. Ne smijte se zlobno. Ajte vi. Ali izazov ne vrijedi ako se radi o Osijeku.
I nitko od tih Hrvata, čak ni Majda Burić nije se sjetio i predložio da se Andreju Plenkoviću dodijeli počasni naziv.
Nemreš dat čin frajeru koji ne zna što znači O desno rame! Ali postoji lijepih naziva koje bi se mogli pretvoriti u počasni titulu.
Andrej Spajač.
Spojio Pelješac s kopnom, pa je poluotok postao poluotok. Spojio Istru s maticom zemljom. Spojio Marinu Dalić s Madison Pacific Trust Ltd. iz Hong Konga. Spojio i ministre u udrugu koja bi se moga zvati udruženi zločinački poduhvat. Spojio Balkan s Europom, pretvorivši Hrvatsku u Hot Spot.
Spajač. Jedna baš onako, dobra titula. Andrej koji spaja. Andrej koji je tolerantan. Čovjek koji za svakoga ima lijepu riječ.
Spojio je i oduševljene građane ove zemlje, spojio ih u zajedničkoj spoznaji da posve sigurno nikada nisu živjeli ovako kako žive sada.
A vi šutite.
A gdje je titula koju je zaslužio?
