Hrvatska je, što se voli isticati, katolička zemlja. Jerbo u njoj živi velik postotak katolika, premda se taj postotak smanjuje svakim danom sve više. Ali Bog je Hrvatima na prvom mjestu. I to ovaj naš Bog, rekli bi Zapadni, da ne bude puno zabune. Nisam baš siguran koliko bi Hrvata, vjernika i katolika, dakle prototipova hrvatstva znalo reći tko je bio sveti Ivan Zlatousti. Velika većina ni jednu riječ beknit ne bi mogla. Jerbo, ne znaju.
A sveti Ivan Zlatousti, prema ilustracijama iz njegovog vremena ili koje stoljeće kasnijim, bio je jedan poprilično glavati gospodin, široke glavine i uska lica, pa malo oblikom baca na onog lika koji je davno simbolizirao TEŽ žarulje. Sveti Ivan Zlatousti bio je crkveni naučitelj, rođen u četvrtom stoljeću, a Zlatoustim su ga prozvali tri stoljeća kasnije radi vrijednosti njegovih propovjedi. Štovali su ga svi. Bio je najveći crkveni govornik. Od petog stoljeća na ovamo štuju ga u cijeloj Crkvi, Zapadnoj i Istočnoj. Na daleko je bio poznat po vještini pripovijedanja, ljudi su mu se divili.
Sveti Ivan Zlatousti naučavao je da kada netko sagriješi, učini nešto loše ili grijeh, ne treba ga kazniti, nego treba brižno ukazati na počinjeni prijestup. Smisao ukaza nije nipošto da se nekoga optuži, niti da se dovede u teži položaj. Postupak prema takvima mora biti takav da se stanje narušeno grijehom, popravi. Upozoravao je da onoga koji je sagriješio se ne smije odmah optužiti ili kazniti. Niti da nekoga tko je sagriješio moramo izvesti pred sud. Onaj koji je sagriješio nije potreban našeg suda, nego je potreban zacjeljenja rane koja je nastala grijehom. U svojim propovjedimo za onoga koji je sagriješio on koristi izraz da je ranjen.
U Zagrebu živi čovjek. Andrej mu je ime. Kao i mnogi vjernici i on ima nekog sveca kojeg naročito štuje. Zbog njegovih riječi, djela ili naprosto, zbog učinjenih čuda. Gospodin Andrej veliki je štovatelj lika, djela i riječi Ivana Zlatoustog.
U stanu gospodina Andreja postoji kutak, kutak u kojem on nalazi svoj mir. Na zidu slika svetog Ivana Zlatoustog, ispod slike upaljena svijeća. Krunica. Gospodin Andrej pažljivo slijedi nauk Ivana Zlatoustog. I sam voli govoriti i propovijedati. Osjeća da mu se dive dok govori. Kao što su se Zlatoustom divili pripadnici Istočne i Zapadne Crkve, gospodinu Andreju dive se ljudi iz njegove okoline, a on je uvjeren i u cijelom svijetu. Baš kao Ivan Zlatousti, gospodin Andrej nas uči da onima koji sagriješe, makar puno sagriješili, treba dati šansu, treba im dati priliku. Ne treba ih voditi pred sud. Treba im dati nove šanse. Uvijek i iznova. Dok ne ozdrave. Njihove bolesne duše.
