Are you talking to me?

Pričaju mi da je šef jedne velike oporbene stranke, tip koji vole da mu tepaju vođa opozicije, nabavio veliko ogledalo, nekako primjereno njegovoj visini.

Ogledalo ogledalce, tko premijer je Hrvatske?

Pa povazda stoji pred ogledalom. Kraj ogledala veliki zvučnik iz kojeg svakih desetak sekundi dopiru samo dvije riječi. Gospodine premijeru! Riječi su snimili pripadnici njegove stranke. Ima tu ženskih i muških glasova, najčešće staračkih, pomalo drhtavih, jer pronaći takve ljude u stranci kojoj je on na čelu, najmanji je problem.

Kad odjekne Gospodine premijeru, on naglo podigne bradu, oči poprime mutan sjaj, pa uzdah, pa onda polako i razgovjetno progovara Izvolite!

U početku je danima refleksno odgovarao Are you talking to me? Pod utjecajem De Nira i Taksista. Nakon nekoliko dana, Are you talking to me je nestalo. Počeo je na rafalno Gospodine Premijeru odgovarati s Izvolite. Shvatio je.

Došlo je vrijeme. Za postati premijerom

Došlo je vrijeme za postati premijerom, predsjednikom Vlade Republike Hrvatske. Ni više ni manje. Na putu prema zvanju za koje je kako vidite, spreman, stoji mu još samo jedna sitna prepreka. Pobjeda na izborima. A to naravno, neće biti ni najmanji problem. Puka formalnost koja se ipak mora provesti. To što mu je stranka sada na deset posto podrške, nema veze. Ti postoci se mijenjaju. Pa evo, nedavno je bilo 18 posto.

Ima onih u njegovoj stranci koji misle da on ne bi bio dobar premijer. Svjestan je on toga. Nasmiješi se i pomisli, pa nek onda nađu nekoga tko će uvjerljivije od njega malo, onako duceovski podići bradu, mutno pogledati u sugovornika i reći Izvolite.

Pa što je njima. Pogled u ogledalo. I vidi odraz premijera u ogledalu. Do njega stoji ministar s iskustvom od pred desetak godina, čovjek na kojeg čvrsto računa, Arsen Bauk, koji je spreman nastaviti tamo gdje je stao u trenutku završetka mandata. Na samom početku.

Siniša Hajdaš Dončić razočaran je, jer je on u vrijeme svog mandata uništio sve što je mogao, pa sada razmišlja o nekom novom ministarstvu, gdje bi njegova kreativnost došla do punog izražaja. I Toninu Piculi koji već trideset godina vreba iz prikrajka ne bi bilo mrsko omastiti se nekakvim ministarstvom. Rezultate ima. Kao i Arsen Bauk.

Političari bi trebali biti vjerodostojni. Ne uspje li političar koji se sada već, kako javno govori, vidi predsjednikom vlade, sastaviti vladu, hoće li se povući iz Sabora sa svojim timom i prepustiti mjesto zamjenama?