Raspizdilo me. Što i nije baš jako teško. A po ovoj vrućini samo što ne hodam cestom i govorim ljudima, Ajd me raspizdite, molim vas. A oni ništa, šutke prolaze kraj luđaka, samo jedan veli, E neću.
I raspizdi me.
Ovo je kratka bajka o tri krmače. Bumo rekli, basna.
Basna o tri krmače
Saborska govornica, mjesto s kojeg se nekažnjeno mogu sipat laži i dezinformacije, kako ti se kurac digne. Dođeš tamo i blebneš Zemlja je ravna ploča. I niko ništa, samo ti predsjedavajući blago kaže Gospodine Batarelo, molim Vas, držite se teme. I sutra portali vrište da je Zemlja ravna ploča. Niko ni A ni BE. I onda se počinje citirati izjava izvjesnog Batarela, a nakon nekog vremena, stvar postaje činjenica. Istina.
Bio sam u Vukovaru, te jeseni kada je trebalo biti u Vukovaru, na žalost, mnogi Vukovarci nisu znali da treba biti tamo, pa su u to vrijeme bili u Kiwiju u Zagrebu.
Tuklo nas je sa svih strana. Tukli smo i mi. Ko u onoj, Biju Turci, a biju i naši. Padale su granate, eksplodirale mine, zujali su rikošeti metaka. Smrt je vrebala sa svih strana. Onda nebo propara MIG. Odbaci bombe i naglo se propne i nestane. Ležiš, glava prekrivena rukama, usta razjapljena i čekaš da padne. Zaglušujuća eksplozija, tlo što se trese, komadići kamenja, cigala i crepova lete zrakom. Pomisliš, živ sam, ustaneš, kad nebo zapara drugi MIG. I opet isto. Ne znam koliko puta na dan. Ali, dan za danom.
Krmače
Onda su bacali krmače. Bombe od 225 kilograma. Nisu sve eksplodirale, dosta njih se zabilo u zemlju, duboko. I ostale su tako. Bilo je to u jesen 1991. Bilo ih je puno više od dvije.
Trideset i jednu godinu nakon toga, žena, koja je tada bila curetak od devet godina, a u međuvremenu se školovala, pa je 2013 godine postala i doktorica znanosti, Marija Selak Raspudić, izjavljuje, mrtva hladna, s govornice u Saboru da su na Vukovar te 1991. bačene dvije atomske bombe od 250 kila, takozvane krmače.
Dvije krmače.
Jedini tko je reagirao na to bio je Ante Sanader, predsjedavajući u tom trenutku, koji je poskočio kao iglom uboden, izjava doktorice, znanstvenice, Marije Selak Raspudić, prenula ga je iz planiranja što će reći Plenkoviću, zašto mu je županijska organizacija za kurac.
Sa saborske govornice izrečena je ozbiljna laž.
Da su na Vukovar bačene dvije atomske bombe od 250 kila, takozvane krmače.
Krmača ima 225 kila. I nipošto nije atomska.
Ali, izrečena laž prenosit će se od usta do usta. Možda će već biti ponovljena u Buljevom Sinju, intelektualnoj Meki misli MOSTA, na misi na Veliku Gospu, prije one Pođite u miru. S laži u mislima i potpirenom mržnjom u srcu.
Laž će se širiti dalje.
Za dvije godine laž o atomskim bombama postati će povijesna činjenica.
Za pet godina učit će se o tome na vjeronauku.
Za sedam godina u školama.
Samo zato jer nitko nije ustao i rekao Marš u pičku materinu lažljivu.
