Ako ste se zapitali, a vjerojatno niste, zašto vas danas ujutro ne bombardiram pisanjem, a toliko lipi stvari se događa i prolaze kraj mene, red je da vam i pojasnim.
I dalje će biti puno lipi stvari za pisat, jer je Hrvatska idealno mjesto pod Suncem za pisat o sranjima koja se događaju.
Danas sam odlučio jutro posvetiti svojoj istinskoj ljubavi.
Kuhanju.
Često se sjetim blaženstva za nepce i jezik, tu simfoniju okusa, čorbastog pasulja sa suvim rebarcima.
Rađenom po receptu gospođe Milosave, koji držim godinama kao relikviju spremljenu u ladici.
Prvo sam se jako iznenadio da još uvijek znam čitati pisanu ćirilicu.
Dakle, dobar dio sinoćnje večeri sam namakao grah, natezao se sa suhim rebirima, rezao špek, da je sve bilo polupripremljeno za današnje kuhanje.
Iz kuhinje dopire opojan miris čorbastog pasulja, naravno tetovca, sa suvim rebarcima.
Ako ste blizu, dođite, oveći kazan je skuhan!
