Sjedio je u Vodičkoj Makini. Uz zvuk cajki, lokalne cure nabadajući u visokim štiklama platformericama, pučile su usne, osmjehujući se lokalnim poduzetnicima.
Bio je zamišljen, nije mu bilo do ničega, glavom su mu letjele ideje, jedna za drugom, što je večer promicala, bio je siguran da su ideje odlične. U stvari ideja.
Izbrusio je sve detalje.
Pred desetak dana, dok je u obližnjem velikom gradu crtao u WC-u, taman ga je streslo, do kostiju, bubrezi su zatitrali od zadovoljstva, kad mu je bljesnula, uz glasnu eksploziju, poput groma.
Ideja.
Pa on živi na selu. Nije seljak, nije ni seljačina, ali jebi ga, živi na selu. A država daje poticaje seljacima. Pa ako treba, biti će seljak, samo da se ogrebe za lovu. Pa će biti love za provod, biti će i za crtanje u WC-u.
Ima tamo neku zemlju, ispod stare tvrđave što se koči nad njegovim mistom. Za vrijeme onog drugog rata, Talijanci su tamo imali zatvor.
Pa će zemlju izorati, Jerin sin ima traktor, a Jere mu je dužan uslugu. Pa kad mu livada bude uzorana, bacit će sjeme. Dobiti poticaje, pa može dok čeka žetvu, bauljat svijetom, uživati. I crtati u WC-ima. Ali ne samo ovim lokalnim, može crtati u WC-ima širom Europe, ma ne mora ići daleko, i Austrija je Europa. Četiristo tisuća kuna nije mala stvar.
Sjeme je bilo prvoklasno. Svako zrnce sjemena je bilo jednakog oblika, romboidnog, plave boje, valjda je sjeme tretirano galicom, ko zna.
Kupio je desetak kila sjemena, skupo ga je platio, ali žetva će znatno pokriti sve troškove.
Zarada će biti ogromna, tržište je željno kvalitetne robe.
Diskretno je proširio glas među prijateljima, da će imati velike količine robe, koja je jeftinija nego u redovnoj prodaji. A prodavati i naplaćivati će je on. Nikakvih papira neće biti.
Osim love.
Zalijevao je, svako jutro, pažljivo, da ne pretjera, kako zalijevati, pokazao mu je susjed Slave.
Prolazili su dani. Deset. Dvadeset. Mjesec. Uzorana livada s uredno napravljenim hrpicama, bila je nešromijenjena. Niti jedno sjeme niklo nije.
Prvo je pomislio da su mu sjemenje pojele krtice. Ili rovci. Ili neki drugi kurac, što on zna. Uvečer, baš dok je crtao u WC-u, pala mu je ideja na um.
Uvijek kad crta u WC-u dolaze mu odlične ideje.
Ujutro je došao na svoju njivu. Došao do prve hrpice. Kleknuo je. Lagano je odgrnuo hrpicu, pažljivo.
Ugledao je sjemenku. Nedirnuta, kakvu je i posijao, a zemlja oko nje vlažna. Prima je, pridržava je prstima, okreće prema Suncu. S jedne strane lijepo piše Pfizer. S druge piše Vgr100.
Ništa rodilo nije. Novac za poticaj je dobio. Uroda nema. Doći će mu kontrola. Što će onda?
Sjeo je navečer u bar. Sav u mukama. Ideje mu ne dolaze. Nije mu više ni do crtanja u WC-u.
Jer je na iglama.
