Davne, jako davne 1925. godine Moša Pijade, predratni intelektualac, danas svakako poznatiji po klubu Moša, koji se nalazi u prostoru nekadašnjeg Radničkog narodnog sveučilišta Moša Pijade, zaglavio je u tamnici prvo u Sremskoj Mitrovici, a onda u Lepoglavi, gdje je sreo već tada zatvorskog veterana Rodoljuba Čolakovića – Ročka. Pred obojicom je bila duga zatvorska budućnost, pa su u zatvoru osnovali partijsku ćeliju, a obojica, kao odlični poznavatelji njemačkog jezika preveli su Marxov Kapital u zatvoru. Oko dvije tisuće stranica. Dvije stotine godišnje, jer su na njemu radili deset godina. U lepoglavskom kazamatu napravili su odličan prijevod jedne uistinu dobre knjige. Mišljenja sam da bi Kapital svakako trebalo pročitati, nije problem u knjizi, problem je u načinu na koji je (nakaradno) tumačen narodnim masama.
Puno godina nakon Moše i Ročka, u jednom drugom kazamatu, remetinečkom, jedan drugi uznik pisao je knjigu. Uznik je osuđen jer je smuljao neku lovu, što bi hrvatski rekli, ukrao. Pa su ga priveli kako to spada, relativno, jebo mu nisu stavili lisice, kakve recimo stavljaju nekoj babi koja na placu ispod tezge, zajebom ponudi nekom frajeru friško zaklanog piceka skrivenog ispod pulta, a tip je eto žandar. Pa lisice i ajmo baba u prdekanu. Ko da je narušila i ugrozila cijeli sustav države.
Nije uznik pisao memoare, ili recimo neku knjigu naziva Kako sam opljačkao Varaždin.
Pisao je knjigu o etici. Ali ne običnu knjigu, pisao je udžbenik iz etike. Za dječicu sitnu, koja je učiti etiku upravo onako kako je on tumači. Varaždinski Baruch de Spinoza, Ivan Čehok, pisao je knjigu o etici.
Knjiga je postala udžbenik iz koje uče dječica sitna u školama. Čestitam!
Svašta meni na um padne. Sjećam se histerije oko posjete stanovite, Bogu hvala, upokojene Judith Reisman, kada su desničarke, a bogami i desničari, čak i oni koji ne koriste desnicu ruku, padali u afan radi navodne Štulhoferove suradnje s nekakvim pedofilom. Samo što ga nisu krucificirali, što bi nekako i odgovaralo njihovim svjetonazorima.
Cijela je javnost bila na nogama. Danima se svađalo, vrijeđalo, radi nekakvog Štulhofera, nekakve Reisman, nekakvog pedofila i nekakvog desničara koji ne koristi desnicu ruku.
A sada muk. Djeca o etici uče iz knjige koju je napisao tip koji je osuđen na robiju, koji je drpavao lovu iz proračuna grada na kojem je bio na čelu. Umjesto da ju je čuvao. Ej!
Za one koji pojma nemaju što je to etika, najjednostavnija je metoda copy/paste sa stranice Wikipedije, premda ja to ne volim. Wikipediju.
Etika je filozofijska disciplina koja proučava moral; ona je filozofija morala, koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti.
Dakle, dječicu sitnu o moralu podučava tip kojeg su osudili zbog krađe.
Posve primjereno Hrvatskoj.
To je, kad malo bolje razmislim, prava škola za život!
