Basna o Cvrčku i mravu
Cvrčak usred zime zakuca na prozor kuće u kojoj je stanovao mrav. Kada mrav otvori prozor cvrčak ga zamoli za nekoliko zrna žita čisto da se nahrani, da ne bi od gladi umro. A šta si radio ljetos? – upita mrav cvrčka… – Svirao sam ditirambe…
Svirao si??? Onda sviraj i sada da te glad prođe
Po sjećanju, tako nekako je išla Ezopova basna o cvrčku i mravu. Bajka je to s porukom. Izgleda da sam ja poruku shvatio. Ali, isto tako, izgleda da sam basnu i pročitao. Kao i druge knjige. I pamtio.
Upravo takvo društvo smo i mi, mi smo ga stvorili, političari formirali, a mi ih izabrali. Nikad nismo rekli Stani pička ti materina, nećeš lopove. Jer nismo Zdravko Mamić. Jer smo ovce. Pripremali se nismo nikada, ni za što. Osim za masovnu krađu. Za sviranje kurcu, a ne za rad. Stvorili smo društvo postavljeno na nakaradne temelje. U energetskoj krizi ostali bez rafinerija. U nadolazećoj gladi sjebali prehrambenu industriju.
Temelj ovog društva nije znanje i rad, nego krađa, dvoličnost i hinjeno (hijensko) domoljublje.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON POVEZANOG ČLANKA
.
Vlada pluta na površini ko komad nečega, ne znam, ne pada mi na pamet ni jedna stvar što pluta na površini. A vama?
Isto tako izgleda da mnogi od nas čitali nikada nisu. Njih zajedničkim imenom kolokvijalno, možemo nazvati članovima HDZ-a, saborskim zastupnicima manjina i HSLS-a. A skoro da sa siguran da ni Hrelja ništa u životu pročitao nije, osim svog dobrog ugovora o radu sa strankom penzionera, gdje su tada još mlađahnom Hrelji ostarjeli i onemoćali penzići poklonili povjerenje. I zajebali se, naravno, kao što se zajebe svaki koji Hrelji vjeruje. Nije se čitanjem zamarao ni profa geografije Hrvoje Zekanović, jerbo, kad jednom naučiš tu geografiju, to je to, čitat dalje ne trebaš, a ni shvaćat. Idealno za tipa s poremećajem percepcije. Amerika i Australija stoje na istom mjestu, zanemarivi su pomaci od nekoliko milimetara godišnje. To Zekanovića ne brine, jerbo, on se približi u tren oka svakom od koga može imati koristi. Hrvoje Zekanović odraz je u ogledalu lica Andreja Plenkovića i cijelog HDZ-a. Stoga, nije ni čudo da je on preuzeo ulogu frontmana za valjanje u đubrenici.
Dakle, ta osuđena kriminalna organizacija uz pomoć političkih koruptivaca donosi sve odluke u Saboru. Oni drže ovu vladu, vladu Andreja Plenkovića da pluta na površini. Podržavaju vladu kroz koju je prodefiliralo četrdesetak ministara, a većina ih je morala otići jer su naprosto lopovi.
Svakodnevno se Vlada hvali svojim dosezima, a standard pada i pada. Pjevaju se ode o uspjesima vlade, iz dana u dan. Ode i ditirambe pjevaju oni koji svojim nedjelima godinama i desetljećima jebu u mozak i standard građane ove države.
A ja neću, e baš neću, poput Elvisa J. Kurtovića, Ko te kara nek ti piše pjesme.
Panegirike ovoj Vladi, (jeste li primijetili kako Andrej, a i ministri kada izgovore Ovoj Vladi, važno i značajno kimnu glavom?) pišu degenerici. Moralni degenerici, oni koji su nam uzeli sve i strpljivo čekaju da ukradu još ono malo što je ostalo.
Prosječno moralnom čovjeku bolno je slušati, uvredljivo za inteligenciju i moral. Svi oni koji misle drugačije proglašavaju se obožavateljima Putina ili proglašavaju nedomoljubima. Putina ne obožavam, a Zelenski mi ide na kurac. Kao što mi se i rat u Ukrajini popeo na vrh glave. I naše isforsirano guranje u taj rat. Koji nije naš. A i ovakvu domovinu kakvom su je stvorili, teško je ljubiti.
Vodimo tuđe ratove, a svoje ratove, koje bismo morali voditi, protiv krađe, lopovluka, protiv raznih Škugora i tisuća neznanih, mi ne vodimo. Zašto? Zato jer smo ovce.
Oni su simbol Hrvatske koju pošten čovjek ne da ne može voljeti, nego je samo može prezirati.
Postoji li ijedna institucija, državna institucija, da vam pomognem, policija, vojska, pravosuđe, zdravstvo i slično, kojoj vjerujete? Makar jedna?
Institucija koja nije zagađena krađom, neznanjem, lopovlukom, nepotizmom. Sve su izjebali.
E pa još jednom,
Htio bih da budem gospodin
i izbjegnem reakcije bijesne
ali reci ću kao pravi primitivac
Ko te kara, nek ti piše pjesme.
