Daj mi đir na automatiku, evo ti žvaka!

Ante Biće Mladinić, legendarni Špaco, izumitelj je nogometne filozofije pila naopako.

Dosjetili se toga i u Vladi RH, pa i oni okrenuli testeru opanačke, pa nas pilaju i jebu zamjenom teza.

Dakle, čovjek koji je pametan, školovan, iskusan, popušio je priču koju ne bi popušio niti deran od sedamanest godina iz Konjščinske ulice u Zagrebu

Naime, sa svih naslova danima vrišti da je Hrvatska odustala od kupovine vremešnih aviona.

Nigdje ne piše da je Hrvatska išla, de facto, kupiti avione koje nije mogla kupiti.

Ni ludilu.

Odluka o nabavci rabljenih i adaptiranih fantoma od Izraela, bez dozvole Amerikanaca, ne graniči sa ludilom, nego naprosto sa neznanjem.

Ali i zlom namjerom, uvjeren sam, ne Plenkovićevom.

Od svih aktera ovog posla, ja se iskreno čudim jedino i isključivo gospodinu Andreju Plenkoviću, o kojem uopće nemam loše mišljenje.

Pitam se, premda nikada neću dobiti odgovor naravno, što li Plenković misli tijekom sastanaka Vlade, kada sluša izlaganja i govore ministra Krstičevića?

Jer, on jest uistinu dobro školovan, karijerni je diplomat, pa je i tamo u svijetu nekog kurca naučio, sreo je u životu jako puno ljudi, od kojih su ga, već po samoj prirodi posla, mnogi htjeli zajebat, a da ne pričamo koliko je takvih sreo ovdje, po povratku iz Bruxellesa, u svojoj vlastitoj stranci.

Dakle, čovjek koji je pametan, školovan, iskusan, popušio je priču koju ne bi popušio niti deran od sedamanest godina iz Konjščinske ulice u Zagrebu.

Gledam sada slike Krstičevića kako veselo gazi po haubi tog aviona i ulazi u pilotsku kabinu, slavodobitno, ko da ide baciti atomsku bombu negdje u pizdu materinu.

Jer je vjerovao. Vjerovao je nesposobnim, a li lukavima, koji igraju sa figom iza leđa.

Figa iza leđa, odmah da pojasnim:

Gdje je čuvena potvrda koju je Krstičević spominjao desetak puta, u kojoj piše da možemo kupit avione?

Neka je izvadi iz zadnjeg džepa svojih lačica, pa pokaže!

Pitam se, premda nikada neću dobiti odgovor naravno, što li Plenković misli tijekom sastanaka Vlade, kada sluša izlaganja i govore ministra Krstičevića?

Koliko u stvari on razumije što i o čemu ovaj priča? O bilo čemu!

Što i o čemu misli kada razgovara sa njime licem u lice i gleda ministrov izraz lica.

Misli li on isto kao što misli velika većina nacije?

I kako li ga je onda čovjek koji sa vrlo velikom mukom, uglavnom bezuspješno, pokušava sklopiti dvije suvisle rečenice za redom, uspio zajebati?

Jer, ja iskreno, ne vjerujem da je u ovom poslu oko aviona Plenković imao ikakve loše namjere.

Osim jedne.

Što je vjerovao čovjeku kojemu već na prvi pogled je vidljivo, nemreš vjerovati ništa.

I što reći nego, Hrvatska je odustala od kupovine aviona.

Jer, kako reći Naguzili su nas, i Izraelci i Krstičević?

Gledam sada slike Krstičevića kako veselo gazi po haubi tog aviona i ulazi u pilotsku kabinu, slavodobitno, ko da ide baciti atomsku bombu negdje u pizdu materinu.

Poput derana na nekakvom salonu automobila, kojem je dopušteno da sjedne za volan nekakvog Bugattija.

Sad i nikad više.

Onaj osmijeh iz moje mladosti, Daj mi đir na automatiku, evo ti žvaka.

Svi ti poduhvati tog Krstičevića, pokušaji silne militarizacije društva, tjeranje na služenje vojnog roka, drkanje sa nekakvim ugrozama, sinergijama, kupovinom polovnih aviona, svode se samo na jedno.

Planet IX.

I to je to!