Simbol jedinstva radnika i seljaka nacrtan na spomeniku generalu JNA

Na spomeniku generala JNA, predsjednika FK Partizan i predsjednika Hrvatske, nacrtan je srp i čekić.

Policija je na nogama i traži majstora koji je to nacrtao.

Postament izvanredno ružnog i mnogim prolaznicima antipatičnog spomenika, podignutog na livadi kraj Lisinskog, leđima okrenut Bandićevim fontanama, noćas je pošaran, nacrtan je sprejom mrski simbol srpa i čekića, jedinstva seljaštva i radnika iz prijašnjeg mrskog sustava, u kojemu je upravo original i predložak ovog spomenika doživljavao svoje, a jebiga, tako se to kaže, zvjezdane trenutke.

Postao je najmlađi general JNA, predsjednik fudbalskog kluba (za one mlađe, to vam je nogomet, samo na mrskom srpskom) FK Partizan, postao je i doktor nauka sa minimumom prethodno završene škole, dobio je i generalski stan u ogromnoj vili koja je kasnije nekakvom čarolijom pripala njemu.

Bio je i u zatvoru, ali samo ga je služio, nije mu se pakovalo.

Iz toga vremena datira i opća upotreba srpa i čekića, boljševičkog simbola zajedništva seljaka i radnika.

Taj je simbol bio u vrlo širokoj uporabi u vremenskom razdoblju 1945.-1990. i u Hrvatskoj, da bi onda naglo iščezao.

Jer je izgubio svrhu.

Iščezlo je radništvo ali i seljaštvo.

Iščezlo je radništvo, a seljaštvo je dovedeno na takav nivo da im je pun kurac svega, te im opsjednutim brigama za preživljavanje nije ni do razmišljanja o ujedinjavanju sa bilo kime.

Što bi se stvarno desilo da se udruži propalo radništvo i uništeno seljaštvo, bolje je i ne zamišljati.

Dakle, beton je počaran grafitom.

Da bi od Trga Bana Jelačića stigli do toga što se naziva spomenikom, trebate proći kraj tristotinjak fasada, kraj isto toliko zgrada, koje naružnjuje oko dvadeset i tri tisuće grafita.

Niti jednog počinitelja tih grafita policija nije nikada pronašla, a vjerujem niti tražila. A sada će tabanjat za šmoljom sa crnim sprejom u ruksaku i zagledavat se u prste svima za koje posumnjaju, ne bi li ugledali tragove crnila.

Čak niti onim mnogobrojnim ušatim U, koja se cerekaju sa fasada diljem grada, nismo nikada saznali imena majstora koji su ih nacrtali.

Iako svi ti grafitni naružnjuju moj grad, kuće u kojima žive pristojni ljudi, do tolike mjere da se stranci čude, nikada nikoga od vlasti nije ozbiljno zasmetalo, pa da su nešto poduzeli.

Bolio ih kurac!

Ali uvjeren sam da ćemo brlo brzo saznati crtača simbola seljaštva i radništva, kategorije koja više ne postoji, na jednom ružnjikavom spomeniku.

Čudno je to… Pa si zamišljam, što li će klipani crtati jednoga dana po postamentu spomenika KGK, bivšoj predsjednici?