Danas je Dan antifašističke borbe.
Danas se obilježava osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda, dan kada je počela borba protiv fašizma i nacizma. Državni je praznik.
Spomen na dan kada je nekolicina komunista predvođenih Vladom Janićem Capom u Brezovici kraj Siska odlučila formirati Prvi partizanski odred, koji je sutradan krenuo u borbu protiv Nijemaca i ustaša. Naravno da nije slučajnost u odabiru datuma osnivanja, jer je toga dana u ranu zoru Hitler punom snagom udario na Sovjetski savez.
Svake godine na hladovitom proplanku u sred brezovičke šume obilježava se obljetnica tog hrabrog čina.
Uvijek na vlas isto.
Pa se pred jednostavan, ali veličanstven spomenik, Debeli brijest, postavi tenda pod kojom sjede uzvanici koje pozove organizator obilježavanja obljetnice. Grad Sisak i Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Nekoliko kratkih govora uzvanika prethodi beskrajnoj tiradi druga Ivana Fumića kojem je ovo jedina prilika da priča koliko želi, jerbo uzvanici sjede fino u debelom ladu, a građani se smjestili u hlad stoljetnih brijestova, čekajući da ovaj završi pa da se krene na obavezni vojnički grah. Pa kad je Fumić konačno nakon dvadesetak minuta završio govor, nekoliko partizanskih pjesama u izvođenju gostujućih zborova. Onda slijedi samoubijanje grahom, a darežljivi kuhari daju repete bez problema, o čemu se svake godine više puta osvjedočim.
Onda je organizaciju obilježavanja preuzela Vlada Andreja Plenkovića, svjetski poznata po svojim antifašističkim stavovima, Vlada koja je to dokazala i na nedavnom obilježavanju obljetnice savezničke invazije na Normandiju, kada nju tamo nije zastupao nitko. Od kad je obilježavanje preuzela Vlada, ja u Brezovicu više ne idem. Nema ni vojničkog graha. ni iščekivanja da Fumić završi s tiradom. Jerbo, obilježavanje dana antifašističke borbe je posebna, iznimna situacija, a poznato mi je što se u posebnim, iznimnim situacijama smije nekažnjeno vikati, prema naputku poštenog i čestitog akademika Kusića i blagoslova Andreja Plenkovića, vrhovnog pokrovitelja obilježavanje Dana antifašističke borbe. I mentora Za dom spremni!
Od parlamentarnih izbora nije prošlo dugo, samo dva mjeseca, pa se pridošlice u parlamentarnoj većini nisu još pravo ni snašle i hop evo ga. Dan antifašističke borbe!
Samo čekam pokretanje inicijative za ukidanjem obilježavanja godišnjice osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda. Jer, pamtim ja. Pred pet godina je Saborski odbor za veterane u tom sazivu Sabora tražio ukidanje Dana antifašističke borbe kao državnog praznika i pretvaranje u radni dan. Na inicijativu dva vodeća intelektualca u tom mandatu Odbora, Josipa Đakića i Stevana Culeja, vodećih intelektualaca i poznavatelja povijesti. Culeja više u Saboru nema, odborom kao i obično, upravlja Josip Đakić, nekad davno bušač nafte negdje u nekoj podravskoj vukojebini, a sada profesionalni ratni veteran. Tip koji je svakako moralna vertikala Domovinskog rata. Čovjek koji je u rat ušao sa skromnom imovinom, a i danas on i njegova obitelj imaju skromnu imovinu. Ako bi se zajebavali.
Danas u Odboru sjede neki novi ljudi, Odborom doživotno upravlja Đakić. U Odbor je sada ušao i Josip Jurčević koji je prošle godine osvanuo na obilježavanju u Brezovici i održao presicu pod nazivom Obilježavanje Dana antifašističke borbe ili tvornica laži, a skup u Brezovici su Jurčević i sveprisutni Igor Peternel nazvali Balom vampira.
Tko zna, možda je ovo zadnji puta da Hrvati imaju šansu spojiti Dan antifašističke borbe s vikendom, pa se prepustiti neradu. Znakovito je da je upravo ovaj put praznik pao u subotu. A uostalom i briga me. U mirovini sam i ne spajam više vikende s praznicima. I kad poželim, odem do spomenika u Brezovici, odem do Jasenovca, poklonim se Kamenom cvijetu, poklonim se i na Slomljenom pejzažu, mjestu pogibije Gordana Lederera.
A meni je Dan antifašističke borbe svaki dan. I jebite se kozojebi krezubi.
