Imamo državu.
Realno gledano, stvorenu nepoznatog dana, jerbo, dan nastanka države mijenja se promjenom vlasti. Kao da se ne radi o istoj državi. Dan nastanka države, rođendan države je maglovit. Što je posve logično za maglovitu državu. Državu koja ima organe, a ponekad pomislim da bi bilo bolje da ih nema. Funkcionirala ne bi ništa lošije.
Danas je Dan neovisnosti. Spomendan je kojim se obilježava povijesna odluka Sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika donesena 25. lipnja 1991. godine.
Trebalo bi štogod o tome napisati. A napisano i ponavljano je već mnogo puta. pa ću i ja, onako spomendanski, ležerno puknuti članak napisan davno. A puno se stvari promijenilo nije.
Pa on vrijedi i danas!
Ja sam poput onih staraca što svake godine početkom prosinca savjesno kupuju čestitke, kuverte s markom, pa onda nalivperom, u tišini svoga doma pišu čestitke svojim najmilijima, potpisujući se čisto i jasno.
Svake godine isti tekst.
Blagoslovljen Božić i sretna Nova godina.
Iz godine u godinu, ja ponavljam istu čestitku gospodži Državi. Fačuku kojem se niti datum rođenja ne zna. čas je u svibnju, čas u listopadu.
Svakog dana sve više mislim da bi bilo najbolje da je nastala 38.14.1990.
Jer, cirkusanti se mijenjaju, ali i dalje je to samo tužni cirkus koji se odvija pred našim očima, cirkus u kojem i sami sudjelujemo, najčešće ne svojom voljom.
E, pa Državi želim sretan rođendan. To što se pojavljuju stari glumci, nema veze. Tužni cirkus je to i dalje.
Država.
To je onaj lijepi komadić Zemaljske kugle omeđen granicom. Neki bi je ogradili žilet žicom, da nam ne dolazi nitko.
A oni vanjski bi je ogradili žilet žicom, da im ne dolazimo mi!
U državi žive državljani, a koje vodi premudra državnica.
Država je to u kojoj su svi pametni, svi znaju sve, a i nije nešto naročito velika, tako da se skoro svi poznaju.
Pa su mnogi na pas mater.
O državi se zna sve, osim osnovnih podataka.
Znamo da ima dva oca.
Oca domovine i Franju.
Za mater nismo sigurni, a nemojte odma pomišljat na najgore, ma nisu valjda i oni bili… Hrvatska je dijete iz istospolnog braka. Postoje samo dva oca. Majke nema. Ni Željka Markić nije majka.
Osim što ne znamo tko su roditelji, valja priznati da ne znamo ni kada je država rođena.
Ko da je rođena u nekakvoj hercegovačkoj zabiti, gdje pojma nemaju o proteku vremena.
Oni su ionako još u 1945.
Jedni kažu da je rođena 25.lipnja, drugi su pak skloniji vjerovat da je rođena 8.listopada, treći pak misle da se porod desio 30.svibnja, a četvrti 22.prosinca.
Ko kada su Dudeka pitali da li je Regica bila nevina kada je ušla u brak.
Pa je odgovorio Jedni veliju da je, a drugi da nije, ja vam to ne znam.
Uvriježen je stav da je mišljenje isto kao i šupak, svaka ga budala ima.
Pa prema tome da i ja pokušam razmisliti o datumu.
Metodom eliminacije odmah otpada onaj 22.prosinac. Jer je taj dan 1991 donesen Božićni Ustav.
A nije bio Božić.
Ovo sve šašavo.
Što nije ni čudno, jer su Ustav napisale i donijele komunjare, koje pojma nisu imale kada pada Božić.
Ne dolazi u obzir. Neš ti Dan državnosti na Dan armije.
Pa nemre se država rodit na Dan mrske nam armije. Sve proslave toga dana bile bi suspektne i shvaćene kao provokacija.
Dakle napredujemo, ostaju samo tri datuma.
Onaj 25. lipanj mi je također suspektan, jer je nekako preblizu Danu antifašističke borbe.
Koju je sve manje uputno spominjat u javnoj komunikaciji.
Kao dokaz tome, dovoljno je navesti da predsjednik nam Sabora, gospodin Njonjo nije poslao svoga izaslanika u Brezovicu kod Siska, a znamo da se politički trendovi najbolje shvaćaju prateći njegove poteze.
Ostaje 30.svibanj i 8. listopad.
Država industrije skoro da i nema. Sve su oči uprte u turizam.
Prema tome, s turističke strane promatrano, bolji je datum svakako, 30.svibanj.
Pa će zaposlenici u državnim firmama, ministarstvima, fondovima spojit par dana i otić na more.
Oni koji rade u realnom sektoru, koji je privatan, spajat neće, jer im ne da gazda.
A ko ih jebe, pa ionako je država stvorena radi ovih u javnom sektoru.
Dakle, dokazao sam da je najbolji datum 30.svibanj.
Molim gospodu u Saboru da uvaže moje razmišljanje, pa da donesu odluku o naučno dokazanom Danu državnosti, 30.svibnja.
Sutra je praznik, za kojega još uvijek neki misle da je Dan državnosti.
Premda meni Google kalendar cijeli dan zvoni da je sutra Independence day.
Pa se odma sjetim onog filma katastrofe.
Dakle, zadnji puta, nadam se državi želim sutrašnji sretan rođendan!
Država
Državi se plaća porez.
Država se napušta i odlazi u Irsku.
Država te zatvara.
Država se voli.
Država ima aparat, ne za kavu, nego vojsku štakora i pijavica, koje zovu uhljebima.
Država ima još aparata, aparat prisile, policiju, neefikasnu.
Država ima Preeeedsjenicooo.
Država ima granice koje se vole, ako treba i bodljikava se žica stavlja.
Državu najviše vole oni koju štuju one koji su je poklonili Talijanima.
Država ima more, i otoke, to samo misli da ima, makar je sve rasprodala.
Država ima i aparat pravosuđa, koji se samo tako zove, bolje bi bilo da se zove perilicasuđa, pa bi odma znali da tu nema pravde, ni po nazivu.
Država ima i reprezentaciju kojoj je gazda stanovnik druge države, a i ne voli dolazit u Državu.
Država ima i Narodnu banku, ali nema banke, njih imaju Talijani i Rusi.
Država ima i PDV.
Država ima i namete na plaće, te nametnike na naše plaće koje ne možeš ni DDT-om skinit.
Država nametima hrani štakore i pijavice, a i onaj spomenuti aparat.
Država i druge aparate hrani od tih nameta.
Država ima i ceste, koje se stanovnici skupo plaćaju.
Država ima i vozni park, koji se kupuje iz skupo plaćenih cestarina, da bi se aparat mogo vozit po tim cestama, a koje plaćaju oni koji nemaju se ni od čega, a ni u čemu vozit.
Država ima i školstvo, koje mnogi ne vole, pa kupuju diplome po BiH, jer s njima puno lakše nađu posao kod svojh rodijaka i zemljaka.
Država ima i kredite, koje oni koji u njoj žive, ne mogu vratit do kraja postojanja svemira.
Država ima i televiziju, koja nema nogomet, nema formulu, nema filmove, nema dokumentarce, nema vlastitu produkciju, ali ima pet programa, na kojima pokazuje crkvu, samo katoličku. Kad nema crkve, onda samo rat. Crkveno ratni program.
Država ima i branitelje, ali samo formalno, oni koji plaćaju njihove penzije, a ne mogu se voziti po skupim autocestama, jer su skupe i nemaju aute, za njih kažu da oni imaju državu. Za to su se i borili.
Država ima i branitelje mlađe od nje same. svakim danom sve više. U državi koja nema industrije jer je postojeća uništena, cvjeta samo proizvodnja piva i kladionice.
Država ima Ustav koji je k’o gumeni metar rastezljiv, rekli bi fleksibilan, pa se hvala Bogu tumači prema potrebi. Ustav tumače ustavni suci, s kojima polovica građana ni u isti tramvaj ušla ne bi.
Država ima i nejasan geografski položaj, jedni tvrde da je na kugli, a većina da je na ravnoj ploči.
Država ima i ženu koja ljepi pločice i radi selfije, ponosna je na državu, ali joj nije majka, maćeha možda.
Država ima i Jakova, pristojnog i izdržljivog. Vrlo.
Država je imala i predsjednika vlade koji je lopov i bio je u zatvoru, jer je upravljo državom. Kakav lopov moraš biti da i lopovima dopizdiš? Državom upravlja stranka koja je osuđena jerbo je kriminalna organizacija.
Državom upravljaju oni koji su bili u zatvorima.
Država ima i cajke i narodnjake, koje jako voli, jer oni koji ih slušaju vole državu najviše.
Država ima i povijest, koje se svi stide, i jedni i drugi.
Država ima i željeznice, iz razloga jer je humana, da ljudi ne pješače, vrijeme puta je isto, ali barem sjediš.
Država ima i domoljube, plaćenu kastu kojoj je posao da je vole. Vole je za lovu. Kao kurve!
Država ima i vlastitu Crkvu, premda je katolička i nije pravoslavna, pa nije autokefalna. Takve crkve na svijetu nema!
Država nije na Balkanu, ko kaže da jest, treba mu jebat mater.
Država ima i saborske zastupnike koji pišu zakone, da bi ih mogli gazit i kršit, jer nisu ih pisali za sebe. Pitajte Franju Lucića, Đakića i slične, ako ne vjerujete.
Država ima i zdravstvo, u kojem fale liječnici, ali to se ni ne osjeti, jer ima državnu crkvu, a dvadeset liječnika vrijedi kao jedan svećenik.
Država ima i liječnike koje muči savjest, pa ne rade abortuse. Srećom popodne ih savijest ne muči, pa abortuse rade popodne. Za lovu.
Država će ukinuti svih dvadesetak medicinskih fakulteta, a njih će nadomjestiti omanjim sjemeništem.
Država je štedljiva, štedi na svemu, štedi na lijekovima za umiruću djecu, da bi mogla dat aparatima i onima koji je vole i onima koji su je branili.
Država je začeta i rođena u istospolnoj zajednici, jedan je Otac Domovine, drugi otac je Franjo, to što se spominje i nekakav Ante, ne znam, nije dokazano, ali majke nema.
Država možda baš zato ne voli istospolne zajednice, jer nije sigurna za toga Antu.
Država ima i Grad-heroj kojeg se stidi.
Država ima zatvore u koje političari ulaze i izlaze ko u zahod u birtiji nakon dvadesetak piva, a državljani to vole i poštuju, oni ih opet biraju.
Država ima i molitelje, koji mole za one koji slučajno nisu gledali niti jedan od pet programa državne televizije.
Država ima i fondove i agencije u kojima rade oni sa diplomama iz BiH, a svaki vikend se voze u zavičaj po skupim cestama, koje plaćaju oni koji se ne voze, jer nemaju sa čim platit.
Država ima i benzinske stanice, koje nisu njezine, radi toga je onaj prije spomenuti premijer nešto malo robijao.
Država ima i uske tunele na autoputima, suzili se od slojeva farbe.
Država ima i generale koji su, kako oni kažu, bili junaci u ratu, a sada su junaci crnih kronika. Prijeratni gologuzani podrapanih hlača, sada su milijarderi.
Država ima i Bleiburg i Međugorje koja su njezina svetišta, premda nisu u njoj, slična zavrzlama kao sa bankama, koje ima, a nisu njezine, ali ima Narodnu banku.
Država ima i županije za koje niko ne zna čemu služe.
Država ima i nezaposlene, kojih se stidi, pa nikako reći koji je stvarni broj. Ali, ta gamad nikako da izumre, jer se smeće baca u kontejnere.
Država ima i penzionere, starčad, boležljivu i nemoćnu i siromašnu, ali i mlade ljude četrdesetih godina, zdrave ko dren.
Penzionere plaćaju isti oni, koji plaćaju autopute po kojima se vozaju oni iz aparata i oni koji državu vole i oni koji su državu branili i oni penzioneri koji su mladi i zdravi.
Država ima i spomenike koje ruši, a gradi one kojih se drugi stide.
Država ima još jako puno toga što nisam spomenuo, pa nije istina da je ona siromašna kako svi govore.
Država ima svakim danom sve manje stanovnika.
Država nikako ne zna, zašto ima svakim danom sve manje stanovnika, možda znate vi?
Država čeka vaše odgovore, s nestrpljenjem, da vam dokaže da sam bio u krivu, da vam dokaže da ima pravosuđe.
Državi želim reči da ne vjeruje onima koji govore da je vole.
Državu su voljeli oni kojih više nema.
Državu je volio Siniša Glavašević, kojega država nije voljela i koja ga se stidi.
Državu treba voljeti takvom ljubavlju
Država ima i rođendan, za koji niko ne zna kada je, jer se svakih par godina mijenja, kako ko dođe na vlast.
Državi je momentalno rođendan danas.
Državi želim sretan rođendan!
