15.9 C
Zagreb
Nedjelja, 12 svibnja, 2024

Vol strit

Objavljeno

Suđenje nekoj babi koja je navodno (nije osuđena), a traje sedam godina, odgođeno je, jer milostiva gospođa nije imala vremena doći na sud. Gdje joj se sudi zbog pljačke.

Sveti je Ivan. Nekako moj omiljeni crkveni blagdan, premda nisam Ivan, nego Antun, a i nisam vjernik. Više onako nevjerni Tomo. Gledao sam danas na selu vatrogasne vježbe, njuškao miris dima hrastovine pomiješan s mirisom pečenog vola, snajke debelih stupastih nogu s prekratkim minicama koje nabadaju u štiklama šetale su glasno se kikoćući dok im se od muke zbog štikli koje tište znoj slijeva niz čelo. Seoske đikane što boce piva otvaraju zubima, pa uvuku prst u grlić boce i puknu, pucanj kao da otvaraju bocu Dom Perignona, a ne Žuju.

Uglancani stari traktori, proizvedeni odmah nakon rata. Onog Drugog. Vidio sam nekolicinu koja se motala oko njih, svoje traktore su ostavili u štagljevima, oni su u njima došli iz rata. Onog zadnjeg.

Bilo im teško hodati, a vidi traktor je tu.

Između dviju rundi hladnog pinoa, u dokolici, drljao sam masnim i ljepljivim prstima po mobitelu, bacao sam pogled na portale, da vidim čega ima.

Priča mi čovjek za stolom, radio je u Daruvarskim toplicama, da je tamo pred sedam osam godina otkrivena krađa. Neko je iz blagajne preduzećeta Daruvarske toplice ukrao milion kuna. Milju kuna.

Puno je to love za bilo koga, a kamo li ne za nekakvo poduzeće. Pisao sam nekad davno o tome. Svi se prave blesavi. Svi sve znaju, a niko ništa ne zna. Tadašnji župan Damir Bajs, smijenio je ravnatelja toplica, koji kako kaže pojma nije imao da mu u preduzećetu nedostaje milja kuna. Dok nije uveo neko informatičko upravljanje. Pa je kroz tu informatiku vidio da nedostaje milja, koju je neko smotao. Inače, pojma nije imao. Viš ti čuda od te informatike.

Onda su se natezali po novinama na opće zadovoljstvo sviju koji vole takve stvari, jel taj ravnatelj smijenjen jerbo je u očima Bajsa kriv ili je smijenjen jerbo je HDZ-ovac. Tip je mislio da je vječan. Da se na njega ne odnosi ona S politikom si došao, s politikom ćeš i otići. Bio je siguran da su ga tamo posadili i da ga iščupat neće. Pustio korjenje jer se nado da će zaboravit da ga je tamo dovela politika.

Više se sada ne natežu, Bajs je u ropotarnici povijesti, životari svoj zadnji mandat u Saboru, ovaj bivši ravnatelj HDZ-ovac, postao je šef turističke zajednice, postavio ga naravno, HDZ. U BBŽ. Poznatoj turističkoj meki. Do koje ni boljom cestom ne možeš stići.

Unatoč tome što je Hrebak jurišao pod koronom u Sabor podržati vladu AP. A cestica stoji.

A BBŽ – om vladaju HDZ-ovci dnokačani.

Pročitajte i ovo:
OLAF-ov tata nije bio domobran. Nije bio ni na križnom putu.

Baš ono, zatucanci zadnje fele, s dna kace. Bjelovar i okolica bili su Krajina. Krajina su i ostali. Usađeno je to u gene.

Pa vidite na što im grad liči.

I sad mi ovaj konzument vola i rafalni ulijevač gemišta koje ja plaćam, pokazuje mobitel, supijano kuckajući po displeju od voletine masnim prstima. Čitaj, vidi ovo. Čitam. Suđenje nekoj babi koja je navodno (nije osuđena), a traje sedam godina, odgođeno je, jer milostiva gospođa nije imala vremena doći na sud. Gdje joj se sudi zbog pljačke.

Sve to u HDZ pravosuđu.

Sve to u Hrvatskoj, krojenoj po mjeri HDZ-a.

Palim cigaretu. Ovaj nešto melje, uzimam čašu, okrećem mu leđa, naslanjam se na pult.

I gledam vola. Velik je. Bio je moćan. Ubilo ga da bi ga nataklo na ražanj, da bi se kraj njega slikale snaše sa stupastim nogama i štiklama odjevene u debelo prekratke suknje, lokalni đikani što vire na njih dok podriguju po pivu i luku. Sve uz nesnosnu buku najjeftinijeg, ali ne najpovoljnijeg benda koji svira nešto što mi zvuči poznato, ali pojma nemam.

Tužna je to sudbina. Volovska.

Gledam ga kroz mirišljavi dim koji grize oči.

I pojavi se slika.

Tipovi nenavikli na zakopčano gornje puce na košulji, sa svilenim kravatama koje su im zavezali susjedi ili znanci, svi odreda sa zlatnim iglama za kravatu, nagurani oko čovjeka s vječitom grimasom na licu, s debelim rožnatim naočalama, guraju se i guše u dimu koji se širi noseći miris tinjajuće hrastovine pomiješan s mirisom vola.

Tamo negdje u Vol stritu. U Zagrebačkoj Dubravi.

I tako je sve počelo.

Tužna je sudbina. Hrvatska. Volovska.

 

Najnovije

Tabletići tete Antice

Moja mama imala je tetu. Umrla je davno, pred trideset – četrdeset godina. Od...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Vezani članci

Tabletići tete Antice

Moja mama imala je tetu. Umrla je davno, pred trideset – četrdeset godina. Od...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Vezani članci

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni...

još sličnog sadržaja