Pitali su Napoleona, kakva je razlika između pametnog čovjeka i budale.
Budala je uvijek sa sobom zadovoljna.
Živim u društvu gdje je sve super i sve je za pet, naravno, ako voliš nogomet.
Ostalo je zakurac. Više-manje.
Sabor danas glasa o proračunu. Skupljaju se ručice koje će ga podržati. Šalju se poruke, armija stranačkih štakora kontrolira da li je sve pod kontrolom.
Hoće li svi doći, da li su se popišali prije glasanja, da ko ne bi izašo na pišanje baš u trenutku kada treba diči ručicu za proračun.
Kao onomadne Bernardić u Gradskoj skupštini.
Da ne bi bilo problema, pred sabornicom je postavljena košara u kojoj su postavljene šelne, pa se muški zastupnici pozicije mogu poslužiti šelnom i montirati je, da se ne bi upišali za vrijeme glasanja.
Dovoljno je da sve zaseru u trenutku kada se diže ruka u zrak za ovakav proračun.
Jer, proračun je napravljen tako da udovoljava profiterskim zahtjevima vladajuće stranke i kokošara koji je podržavaju.
Tako je Bandić, koji se strašno brine o školovanju, posve jasno ozjavio da zahtijeva besplatne knjige za sve pučkoškolce, što je i u redu, sve dok se vidi da taj besprizornik u Zagrebu škole ne obnavlja. Dosta škola još ima fasade od azbesta, uvjeti su katastrofalni, u kuhinjama se kuhaju obroci od otpadaka, a on traži knjige za sve.
Jer grad Zagreb novaca nema. Spizdilo na fontane, kumove i spomenike.
Bitna je spomenička baština.
Pa se gradi spomenik Franji Tuđmanu na Bandićevoj eksperimentalnoj livadi.
Biti će to najljepši spomenik podignut Franji, jer naprosto ne liči na njega.
Spomenik je univerzalan. Ispod možeš stavit bilo kakvu ploču, i napisat da je to bilo ko, samo je uvjet da taj ima kosu.
Franjo je na spomeniku pokazan kao papučar, jer ima na sebi neki ferun, valjda ga je kipar ufatijo baš u trenutku kada mu Ankica, zavaljena na trosjed iz dnevnog boravka viče Franjo pa jel taj ručak više gotov?
Spomenik je dokaz da je onaj dio razgovora snimljenog pred dvadeset i pet godina, u jeku rata, netočan. Ono kada Slobo pita Franju Jeli bre Franjo, što ti Ankica kuva?
Dakle, glasanje o proračunu.
Proračun je napravljen upravo po šabloni radijske emisije Program želja slušalaca lake muzike.
Biti će interesantno vidjeti kako će glasati socijalisti koji su od nedavno prešli u druge stranke, sve u želji da sačuvaju svoju samostalnost, a u svrhu boljitka Hrvatske.
Što ovaj program ne nudi.
Proračun Hrvatsku baca u tuđe ruke, o tome sam pisao već, pa da ponovim.
Prvo u ruke EU, jer predviđa znatno vezanje u z EU fondove, što je i logično, jer su HDZ ovci sjebali sve do balčaka još davno, a živjeti se mora.
Pa se gleda koga zajebat. Nisma siguran da će EU prihvatiti tu podlost samo tako.
Onda u ruke Božje. Turizam i poljoprivreda prvo ovise o Božjjoj volji, noko ne zna kako će taj nadrkani starčić reagirati, pa nam poslati loše vrijeme. Tuše, suše, oluje, i ode i turizam i poljoprivreda u krasan kurac.
Dana se izjasnio i Mirando Mrsić, da njegova stranka Demokrati, proračun neće podržati, što će potpuno razjebati i zbuniti dojučerašnje njegove kolege, jer je rečeni Mirando podržao poreznu reformu.
Kako kaže, jer je reforma na tragu njihovog zahtjeva da neoporezivi dio plaće bude 20.000 kuna, pa je 7.500 već na dobrom tragu.
Bolje išta nego ništa.
Ideja o 7.500 je dobra, bolja od dosadašnjih 2.500.
Pa ja pitam, zašto su SDP-ovci glasali za tih jebenih 2.500, osim ako nije u pitanju ona Miloševićeva . Što gore to bolje?
Dakle danas ćemo saznati u Saboru tko je tko.
Naročito od prebjega!
